Video sam ženu da se dopisuje sa nekim, kako uđem u dnevnu sobu ona odmah spusti telefon na sofu. Nastavim nakon 5-6min da ulazim nasumice i svaki put baci telefon. Uveče se dopisuje sa nekim pred spavanje. A mislio sam da imamo najskladniji brak na celom svetu…
Cura je raskinula sa mnom. Veza je bila na daljinu. Kad smo bili prošli put u svađi poslao sam poruku nekoj da nazovem ku*vi iz zajebancije i ona je to sad proslijedila poslije dva mjeseca njoj. Bile su riječi kako sam mogao da sam smeće i ovakav i onakav. Opet u vezi sam davao dosta više nego ona. Da li se isplati boriti ili da nastavim dalje..??? Nisam tu i sve bih riješio lako da jesam, ali ovako daljina ubija.
Prvo je meni i mojoj sestri umrla baka. Tu bol smo teško preživele ali nakon par godina smo se nekako povratile. Pored nje smo imale još samo majku, koja je nažalost pre mesec i po dana takođe preminula. Pitamo se da li život može da bude teži? Ostale smo same, sa 26 godina, da se borimo dalje.
Želim samo svima da kažem da što više vremena provode sa svojom porodicom i da im neprestano govore koliko ih vole. Njih dve su bile dve najbolje, najlepše osobe na svetu i imale su najveće srce koje su nesebično delile.
Cenite što imate dok to ne izgubite, niste ni svesni koliko ste bogati.
Primljena sam na posao gdje radim sama. Hvala Bogu, nakon godinu dana traženja. Međutim, to je svakodnevno iživljavanje kao da će ti dušu iščupati. Očekuje se od mene da budem na 6 mjesta odjednom i da budem i spremačica i čistačica i recepcioner/administrator i medicinska sestra. Ovdje je radilo više ljudi odjednom, ali su svi otišli.
Ne stižem ništa i svakodnevo slušam dernjavu. Ne znam koliko ću moći podnijeti više, a otkaz ne smijem dati jer neću imati šta jesti.
Prodajem određene proizvode putem društvenih mreža i imam dosta isporuka u istom gradu gdje se nađem lično sa kupcima, od kojih su 90% žene. Ono što sam primjetio je to da je dobar dio žena nemoguće prepoznati uživo na osnovu slika sa društvenih mreža, razlike su nebo i zemlja, na instagramu ona riba boli glava, a u stvarnosti kao burence se kotrlja, pa djevojke-žene, odvadite malo filtera, bar toliko da vas možemo prepoznati!
I kako posle da pružim ruku liku da se pozdravim, kada ga vidim da u firmi ode u wc i ne opere ruke posle nužde?!
Opet osjećam leptiriće. S (dosta) mlađim likom... Živote zašto..
Noviji sam na poslu, radim tu par meseci. Primetio sam u poslednje vreme da otkako me šef gotivi, koji je zaista divan čovek prema svima, starije kolege me negoduju, iako i njih poštujem i smatram ih kao nekoga od koga mogu da učim, ali baš se oseti taj neki čudan feedback.
Ljubavni život mi cveta otkad igram toplo-hladno i nekad glumim da sam nedostupna. Ko bi rekao.