Ne volim kada mi dostavljači/konobari ne kažu hvala kada ih častim već samo kažu okej i vrate ostatak.
Bojim se imati decu. Ne želim biti kao moji roditelji. Majka emocionalno nestabilna osoba, manjka inteligencije, jako konzervativna, bez glasa, nikad se nije usprotivila ocu. A otac strog do te mere da sam mu kao tinejdžerka sve skrivala da ne dobijem teške batine, što me kasnije odvelo u mentalne probleme i opasno društvo. I dan danas odbijaju samo da uzmu u obzir da su bili u krivu, jer "dao sam ti odeću i hranu na stol, šta još treba." Ostvarila sam se u struci, specifično područje odgoja i obrazovanja jer volim decu. Ali bojim se. Ne bih nikada želela biti taj roditelj od kojeg dete mora bežati, ili taj roditelj koji ga gura u kalup.
Najveći mir osećam kad legnem pored svog deteta, a on bezbrižno spava.
Nakon četiri godine veze i dve godine braka, nikad više nisam bio siguran da je ne volim. Što bi rekao jedan moj prijatelj, kad idem kući osećam se kao da me vode na klanje. Deco, nemojte da se venčavate samo zbog toga što ste se uplašili da biste mogli ostati i da ne možete da nađete bolju opciju.
Ljudi ja želim 2000-te godinee, nekako su mi danas svi apsolutno isti. Niko nije onako poseban po lepoti, ni po bilo čemu.
Zdravstveni radnici od pacijenata kao znak pažnje dobijaju kafu, slatkiše, alkohol... Ja sam od pacijentkinje dobila pamučne gaće. 😁
Danas sam napunio 25 godina i evo već 3 godine sam samotnjak, bez društva, bez podrške, bez devojke, apsolutno kao vuk ostavljen u šumi da se snalazi sam. Ja sam bio taj inicijator za društvo i za izlaske a najviše za avanture i putovanja po zemlji, uvek sam prvi zvao a nikada prvi nisam poziv dobio od tog starog društva. Užasan je osećaj kad si u svemu sam i oslonac sam sebi. Pritom sam zaposlen i imam dobra primanja, svega ima samo podrške nema. Teško stanje, jako teško...
Moji roditelji su penzioneri i na svemu štede, osim na toalet papiru! Majka kupuje najskuplji, kaže da je uočila da na rolni ima mnogo više namotanog papira, nego na ovim jeftinim. Poučena njenim iskustvom, i ja sada kupujem taj skupi.
Drug je otvorio kafanu. Već mesecima je na nuli, ako i toliko. Dosta nas ga podržava i često idemo kod njega. Lokal je dobar, ali ne vredi kad mu je hrana loša, a skupa. Uzalud mu govorim da ne može da zarađuje na hrani već na piću i provodu, ali on odbija da uvaži savete. Plaća tri konobara, a sedi tu po ceo dan... Upoznao je neke koji su se obogatili u istom poslu pa sad hoće i on. Pohlepa ga koči, a mogao bi da zarađuje solidno.