Traženje posla me toliko stresira.. Osećam se beznadežno.
Imam drugaricu koja stalno kuka nešto. I prvi put sam joj rekla da mi je teško i evo završile smo na tome kako je njoj najteže.
Upišem u ChatGPT kvadraturu kupaone, dimenziju pločica, stavim sliku pločica (imale su dezen) i on mi napravi plan kako da ih postavim i maksimalno iskoristim i da mi ne ostane gotovo ništa viška. Vlasnici prezadovoljni dobio sam već 3 poziva preko njihove preporuke.
Je li normalno da se i nakon 5 godina braka i dalje sjetim svoje studentske ljubavi?????
Ne razumem kako neko ostane nepismen. 30 slova brate mili...
Mislim da se moj direktor loži na mene. Prosto kada se sretnemo uvek je nasmejan i ljubazan i u prolazu me dodirne kao slučajno. Uvek me hvali. Stariji je 15ak godina i ja ga ne gledam na taj način iako je moglo bi se reći privlačan za svoje godine. Uvek me gleda i smeška se, a neretko mu pogled šara po meni dok pričamo. Važi za ženskaroša i pričalo se da je bio sa nekim ženama u firmi. Ja imam prolaz kod njega što se svega tiče, mislim prvenstveno na posao i ne bojim ga se kao drugi. Znam da mi sprema unapređenje i dobila sam već ponudu. Ja jesam pametna i sposobna i kolege me vole i poštuju. Ali eto primetila sam da i pored mojih radnih sposobnosti doprinosi i moj fizički izgled.
Kada si debeo niko na tebi ne vidi ništa drugo do debljne. Nebitan je karakter, inteligencija, smisao za humor...ti si samo debela osoba.