Ne zavaravajte ljude da ljubav u braku traje večno. Ne postoji osoba na ovoj planeti koja ne razmišlja o drugoj osobi, bilo da je muškarac ili žena. Svi varamo u mislima. Svi!
Nemam sreće u ljubavi. Ne znam zašto jer nisam loš dečko, prema svakoj devojci sam bio dobar, pružao im pažnju, mario za njih itd. I uvek su me ostavljale zbog nekih baraba koje ceo grad zna kao ološe. Jednoj mojoj bivšoj devojci je bio izgovor to što sam vatreni navijač i što idem češto na utakmice. Istina je da mnogo volim svoj klub možda čak i previše, ali ne znam da li će joj ljubav ikad biti jača s nekim drugim jer ne zna kako je kad voliš navijača. Smatram da navijač zna šta je prava ljubav jer i klub i svoju devojku iskreno srcem čuva.
Pronašla sam na tavanu svoj mali rokovnik u koji sam pisala pjesme koje su nastale u periodu od moje 10-14 godine. Čitam i čudim se kako sam ih tako lijepo napisala u tom uzrastu, a najviše su me rastužile 3 pjesme, o razvodu mojih roditelja, o ratu i o psu kojeg je neko ubio. Inače imam dosta pjesama, razmišljala sam da ih prodam ali su previše lične i natopljene bolom, i mislim da ih ne bih mogla čuti u nečijem izvodjenju a da ne zaplačem. A opet žao mi je da ne ugledaju svijetlost dana, naravno pod MOJIM imenom jer znam kakvih hijena ima među tekstopiscima.
Prosto ne razumem prijateljicu koja non stop u glavi vrti film "zašto mi je to rekao/rekla, zašto je to uradio/la", stalno misli da neko ima nešto protiv nje.
Čitav život se trudim biti dobar i pošten čovjek. Uvijek sam iskren, a ta moja iskrenost mnogima smeta jer sam brutalan, smatarm da je to bolje nego li pričati nekome iza leđa, na što mi se lično gadi. Pokušavam pomoći svima. Govorim iz srca kako bih se riješio razmišljanja koje me muči.. Mislim da ljudi danas ne cijene dobrotu, iskrenost, poštenje... Da li nastaviti ovako i biti posljednja rupa na svirali ili se prepustiti okolini i početi manipulisati svima oko sebe, gledati samo svoj interes, iskoristiti svaku emociju drugih kako bih imao ličnu satisfakciju ili dobit. Varati, lagati, potiskivati druge kako bi ja lično bio na vrhu. Gadi mi se vrijeme u kojem živim. Više nema iskrenosti ni u prijateljima a što je najgore ni u ljubavi. To me najviše i muči. Lijep sam, zgodan, školovan a jednostavno mi se gadi sve u vezi današnjih veza. Pristupi iskreno i nema te. Sve je nešto umotano, sakriveno i izvrnuto u međuljudskim odnosima. NE ŽELIM TAKO. Da li više postoje normalni ljudi?
Da mi je neko rekao da ću živjeti u inostranstvu s čovjekom kojeg volim u 35 kvadrata, sa njegova 3 kredita što ih imao prije mene. Što plaćamo ko cimeri sve pola-pola, čak i izlasci u restoranima se broje ko je kad izveo i platio. Rekla bih, nemam komentara. To je budalaština! Da žena pomaže mužu da on ispliva iz kredita, plus dok se to dešava i žele se preselit u malo veći stan, da baš tad kupuje i auto na lizing i ima dodatnih 400e mjesečno za izdatke. Primorani ste pomagat, s vama ni ne razgovara o troškovima. Zato nemate i zajednički račun, prepali ste se, ali svakako s tim pola-pola izađe skoro pa isto. Žene, ne razmišljajte uvijek srcem kasnije je preteško se razdvojiti od osobe koju volite, neće novac pokvarit vašu ljubav, ljubavi ima, ali ne sviđa mi ovo nimalo. Ne mogu riječima opisat koliko se kajem što sam dozvolila da nekog ovoliko zavolim i vežem se, jer mi se nimalo ne sviđa kako upravlja s novcem.
Imam prijateljicu u inozemstvu. Bile smo bliske većinu našeg odrastanja, ali je morala otići jer nije mogla naći posao u struci. Ja štedila da kupim avionsku kartu da joj odem u posjetu, uzela godišnji, putno osiguranje, da bi mi tjedan dana prije puta javila da joj dolazi druga prijateljica i će vrijeme provesti s njom. Jako sam razočarana. Srećom pa sam imala mogućnost otkazivanja leta, inače bih izgubila velike novce.
Nisu današnja deca odgovorna što se ne igraju žmurke, fudbala, između dve vatre,... Odgovorni su roditelji kojima je lakše bilo da im od treće godine daju telefon ili tablet nego da ih uhvate za ruku i igraju se napolju sa njima. Osuđujte me koliko hoćete, jednostavno shvatam kako dete da zanima nešto drugo kada roditelji zevaju u telefon ceo dan.
Muž mi je ograničen ko balkon a to tek sad shvatam. Kažem mu ako ima hleba kupi i margarin, on kupi margarin a hleba u kući nigde. Zna sve o kojekakvim spojnicama, otporima materijala a opet pokušava da izvadi ekser stolarskim čekićem (bez proreza). Da ne spominjem da je CEO ZID SOBE okrečilo istom FASADNOM BOJOM. Kad odemo negde u društvo, često ga iseku u toku razgovora ili odluta sa temom u neku desetu priču. Da naručimo vino on sabije čašu u roku od 2 min i smaže svu hranu ko da je pobegao od kuće u pubertetu. Sve bi ovo bilo ok da on nije docent na fakultetu i da nema 35 godina i da ne čekam dete s njim. Ne razume koncept održavanja brzine, već uvek ubrzava do max pa naglo koči. Glup je i ne znam šta ću s njim!
Veza mi je super, divno se slažemo ali mene izjeda što nisam momku nikad rekla da sam na početku naše veze flertovala sa šefom da bih dobila povišicu.