Suprug voli da budem provokativna.
Suprug voli da se oblačim provokativno, da nosim kratke miniće, providne majčice bez brusa. Kada sam išla na letovanju sama čak mi je i on kupio neke stvarčice koje mu se sviđaju, a koje su baš provokativne. Ne znam zašto uživa u tome. Iskreno meni su prijali pogledi pojedinih frajera, i provela sam se super, ali ne razumem koje je tu zadovoljstvo mog supruga. Inače dosta njih me je startovallo a mislim da je i on svestan šta se dešava kada je žena solo na letovanju i provokativno obučena. Prosto ne znam šta da mislim samo naš ljubavni odnos je dosta vatreniji od kada je pregledao slike s tog letovanja.
Želim da živim lepo i na način koji me ne opterećuje. Da radim najmanje moguće i uživam najviše moguće. To je sve. Ne treba mi nijedno prekovremeno, ne treba mi izvlačenje iz dvadesetog po redu burnouta (ovde je moralo na engleskom), ne treba mi pritisak okoline o ovome i onome. Želim mir u glavi, normalno stanje u novčaniku i ćao. Svi koji žele da žive drugačije, neka ih. Ja se u to ne mešam. Samo želim da mene puste na miru razni dušebrižnici.
Uvijek sam pokušavala sa mužem na lijep način o svemu da govorim i da sve probleme riješavamo na nacin koji dolikuje odraslim ljudima. Nekada kada bi pogriješio prema meni uvijek bih se vodila da je nesvjesno i na lijep način mu skrenula pažnju na to. Svaki put bi od razgovora nastala svađa, i svaki put sam ja bila krivac jer osjećam, jer previše doživljavam lično, jer previše razmišljam i sl. Dakle, nikada on nije griješio, već je pogrešno na koji način ja to doživljavam. Nije me štitio niti od sebe, niti od svoje porodice kada su me vrijeđali. Ljubav koju sam osjećala prema njemu polako se ugasila. Sad samo želim da odem, ali ne znam kako.. treba snage i hrabrosti krenuti ispočetka i faktički započeti novi život.
Nije stvar fakulteta, ni obrazovanja nego statusa i ugleda u društvu. Znam ja da koje kakvi majstori zarađuju dosta novaca ali mene privlače muškarci koji na posao odlaze u odijelu i kravati, koji kada negdje uđu svi ih primjete jer ostavljaju utisak. Takvog muškarca želim jer pare danas svako može zaraditi i kupiti dobar auto, telefon, markiranu robu itd, ali ovo baš i ne.
Već par noći sanjam isti san, sanjam da sam u hotelu i trčim po hodnicima, zatim ulazim u neku sobu gdje su sve recepcioneri ali koji su stranci i tu je kolodvor. Ne znam zašto to sanjam, šta to znači, ali ja se sva istraumirana budim.
Drugarica me stalno zapitkuje i nabacuje mi zašto ne postanem majka. Nemam muža. Nemam verenika. Nemam momka, a nemam ni kombinaciju. Ona je srećna sa svojim detetom, ali joj život ne izgleda ni približno onako kako je zamišljala. Ja joj ne dolivam ulje na vatru, već pokušavam da joj situaciju učinim lakšom i lepšom, ali ne znam zašto ona uporno potencira nešto što kod mene očito neće i ne može da se desi u bližoj budućnosti, a ni ja ne želim da se tek tako desi, što sam joj više puta i naglasila.
Upoznala sam dečkovog brata i uzbudila se, mnogo je lepši i zgodniji od njega...
Ispostavilo se da su se moji drugovi koji su bili ok likovi kad smo bili mlađi sad kad smo se približili četrdesetim pretvorili u debile.
Ne mogu da dođem do rešenja sa verenicom gde da započnemo zajednički život. Ona je gradsko dete i hoće da živi u gradu, ali njoj npr treba 45min do posla u istom gradu. Ja živim na selu udaljen 7min od grada i od moje kuće treba joj 10min do posla. Zato je često i ostajala kod mene preko nedelje jer joj je bilo lakše da putuje, ali sad kad treba da živimo zajedno hoće da pređemo u grad a ne kod mene. Živim sam u kući, nema zajednice, ali nemam ni stoku ni baštu, nema puno obaveza oko kuće, zato ne želim da menjam kuću za neki manji stan, da nemam čak ni dvorište. Ja sam navikao ovako, ona je navikla na život u 4 zida, i ne možemo da se dogovorimo. Ako prodam kuću za iste pare mogu da kupim osrednji stan, a to ne želim. Rekao sam može u gradu ali samo u kući, i onda bi oboje morali da dignemo kredite plus kuću da prodam da bi kupili kuću u gradu. A sad se to njoj ne sviđa kaže ne želi da diže kredit. A ja mogu da dignem kredit i da se zadužim da bih njoj ispunio hir, kako da ne..
Dečko sa kojim sam bila u kombinaciji nije htio godinama sa mnon vezu. Iako mi je to bila najveća želja. Kad sam se odmakla odjednom se predomislio. Sad nazad pola godine kako smo zajedno, osjećam se užasno. Nema pažnje, nema lijepih riječi, nalazimo se samo kad njemu odgovara, piše mi isključivo kad njemu odgovara. Na mnoge razgovore zajedničke o tome tvrdi kako ne vidi u čemu je problem i kako mu je stalo do mene. On je najdivnija osoba koju sam upoznala ali očito ne voli mene. Morati ću odustati.