Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Prošlog leta ugostila sam ćerku svoje prijateljice koja ima 16 god i totalni sam joj idol...Dok smo šetale gradom svaka druga osoba mi je se javila (živim u malom primorskom gradiću)... I posle neke 15-20 osobe koja me je pozdravila, ona me je značajno pogledala i rekla : Neno pa ti si poznata :)... I osetila sam se tako važnom uprkos činjenici da sam obična prodavačica cipela.
Pošto sam uvek nasmejana i lepo raspoložena, a ljudima koje srećem svaki dan se javljam sa osmehom, jedan poprilično stariji gospodin od mene je pomislio da mu se nabacujem jer mu se kako kaže "tajanstveno osmehujem". Kada sam mu rekla da je pogrešio i da se svima kulturno osmehujem, blam ga je pojeo i od tada se nismo ni pogledali, a ja se trudim da ne budem "tajanstvena".
Najveća trauma iz djetinjstva je kad me tata pita ''a dje je kusur'' ...
Nas 6 ulazi u pekaru u 3h ujutru i moj brat kaže: "6 sramotinja za nas". I žena uz osmeh, koji pokušava da sakrije, donosi 6 pizza.
Krenem jutos na posao, ponesem smeće da bacim ispred zgrade, zablentavim se, uđem u bus i kroz pola grada provozam dve providne kese sa smećem! Barem sam imala mesta u autobusu, svi su se sklanjali od mene! :D
Želim da odem odavde, da zaradim toliko novca da mogu roditeljima da pošaljem kovertu sa 2 karte za (lupam Egipat) i neku cifru novca, da se odmore kao ljudi i da im omogućim lagodniji život, te da se odužim sve do zadnje banke koju su mi ikada dali ili uložili u mene.
Oktobar 2007, amfiteatar, ja se kao pravim da ga ne vidim, ali svaki njegov pokret i danas pamtim. Moja prva misao kada ustanem i poslednja kada legnem. Postali smo drugovi u drugoj godini i od samog starta mi je dao do znanja da između nas neće biti ničega. Ali prokleto žensko, uvek se nada. Od tada pa do danas u njegovom životu su se smenjivale Milice, Tamare, Jovane, Marije.... ali nijedna od tih devojaka nisam bila ja. Ali nema veze, važno je da je on srećan... a nas dvoje, možda, u nekom drugom životu, nekom lepšem vremenu, budemo zajedno.
Mama mi je pronašla račun iz Sexy Shop-a za kupljene muške jestive gaće. Pogledala me i rekla: "Pa dobro dala bih ti ja pare da kupiš nešto da jedeš, a ne da jedeš to." Mislim da mi i dalje ne veruje da su bile rođendanski poklon.