Studentkinje u zgradi preko puta gotovo po citav dan ne navlace zavese na prozore.Narocito uvece,jedna od njih,kada primeti da sedim na terasi pocne da se presvlaci i cesto ostane u tangicama.Nisam voajer i mnogo sam se toga nagledao sa svojih 30 god.,ali mi je,priznajem,zanimljivo da gledam :)
Moj najveći strah je da ne budem roditelj, da ne budem otac.
Ponekad se plašim da majstor ne čita moje poruke kada odnesem telefon na popravku.
Uvek ustajem poslednja ujutru samo da ne bih išla da kupim hleb.
Moju mlađu ćerku deca ismevaju u školi zato što nosi iste patike svakog dana, a ta ista deca su u sličnoj, ako ne i goroj situaciji... Učim je da to nije najbitnija stvar u životu, ali mi se čini da ne razume sve to, a i nema predstavu šta tek može da očekuje u životu od raznih iskompleksiranih idiota.
Gitujem uši sapunom, kako mi se ne bi videle rupice od minđuša na razgovoru za posao, jer oni prihvataju samo jednu, a ja imam tri...
Priznala sam komšiji da mi se sviđa. Mislim da više neću izlaziti iz kuće.
Caos ako ne nosis moje lance sto sam ti dao da nosis mogla bi da mi posaljes,ipak je to poklon od tate ako ne, nema veze... pozz... P.s. Inače to je izjava mog bivšeg dečka koji se javio posle 4 godine nakon raskida i koji traži poklon koji je poklonio.
U gradiću u kom sam odrasla, jedna baba je posle odgledane serije nazvala policiju da im kaže da je Rosaura ubila Ignacija.
Imam astmu, a pusim. Roditelji mi to ne odobravaju sa pravim razlogom i ja se u poslednje vreme krijem, toliko želim da prestanem, a ne mogu.