Jednom mi je jedan covek u poodmakli godinama ustupio mestu u 83-ci, govoreći da je šteta da nosilja stoji.a ja sam se samo vraćala sa bakinog gulaša.. :/
Bilo mi je 10-11 godina. Moj otac je radio za nekog Amerikanca koji zna malo i srpski. Tog dana je ćale bio u toaletu, znam da je imao šuljeve, nisam znao šta je to. Zazvoni telefon, ja se javim, predstavi se neko na engleskom kao šef mog ćaleta i traži da ga dobije. Ja sam razumeo engleski, al nisam znao kako da mu odgovorim, pa sam mu na našem reko: "U toaletu je, ima šuljeve". Moj ćale istrčo iz kupatila, uzo mi slušalicu i reko: "Det iz maj son, hiz stjupid". Moj ćale, ipak nije doživeo najveći blam jer to nije bio njegov šef, nego moj stariji brat iz familije. Moj se ćale nije naljutio, a moj brat ovo doživljava kao najveći fazon koji je napravio.
Toliko nisam zadovoljna svojim izgledom da se već 8 godina ne kupam ni na bazenima ne idem na more, reke ništa.
Roditelji su mi se razveli pre 3 godine i uopšte ne komuniciraju. Ćale mi danas kaže "Sutra ti je mami rođendan." Ipak mi je drago što bar to pamti.
Baš se nerviram kada gledam film sa mlađim bratom i onda me on non-stop zapitkuje 'A šta će sad da se desi? A ko je ovo? A zašto je on to uradio?' Gledaj film, čoveče.
Momak mi je rekao kako je lijepo vidjeti me raspoloženu, a ne zna da je razlog tome drugi momak...
Jednom sam se toliko napila da sam promašila, ne jednu, već dvije kuće od svoje. Komšija, onako poluotvorenih očiju otvara u 4 ujutro i pali svjetlo, a ja mrtva hladna: "Dobro jutro komšija, samo provjeravam da li kod vas ima struje."
Stvarno ne znam zašto bacam pare na bruseve. Nemam ih, pa ih nemam.
Još nikada se nisam suočila sa smrću bliske osobe i stalno se bojim kako ću to podnijeti svaki dan me je strah...ne želim da ih izgubim.
Kako volim osjećaj prije prvog dejta,čitav dan imam trnce.