Doživela sam da mi je dečko s kojim sam htela samo kombinaciju (a i on je sa mnom hteo samo to), pružio više nežnosti, pažnje i maženja za to jedno veče, nego što mi je dečko, koji me je navodno silno voleo, pružio za dve godine. Samo nekako nikad nije obraćao pažnju na to šta mu pričam i šta meni zaista treba.
Највише жалим за тим што никад нисам имао неког старијег брата/сестру од кога бих могао да научим нешто, већ сам увек морао да учим из својих грешака.
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
Meni ne treba davati telefon. Jedan mi je upao u wc šolju, drugi u smesu za palačinke, treći je pao sa 4. sprata I NIŠTA, a sledeći put je pao sa kreveta (10 cm visine) i sje*ao se ekran.
Do lokala u kom sam slavila svoj 18. rođendan me je otac dovezao kamionom. Jako se ponosim time.
Ćale je zakasnio na sopstveno venčanje jer je igrao Soni, sa kumom.
Sinoć sam se smuvala sa likom da bih sa drugaricama ušla u njegov separe, jer nismo imale gde da stanemo.
Moja mama dan danas, iako imam dvadeset godina, svaki put kada izađe iz kuće kaze: ''Nikome ne otvaraj, uvijek pitaj ko je!''