Dosta mi je više propalih veza. Puno lekcija je naučeno, ali da li će ikada doći onaj "pravi"? S kime ću ja ostvariti obitelj i biti istinski sretna do kraja života?
Boli me činjenica da je to možda istina samo u filmovima..
Pokušavali jesmo, ali nikada nismo imali vezu, on se uvek povuče čim nešto krene da se se razvija..
Nedostaju mi razgovori s njim i ti neki saveti koje sam od njega dobila, a ne mogu da mu se javim tek tako nakon 10 godina.
Čini mi se da ga volim još uvek i da će ostati moja neostvarena ljubav.
Neobzirno sam u isto vrijeme podrignula i pustila goluba dok mi je suprug bio iza leđa a nisam znala da je baš tu jer sam imala slušalice i gledala nešto na netu. I dan danas me je blam jer od kud baš oboje da me zatrefe kad ne treba.
Želim da promenim posao ali ne znam odakle i gde da krenem. Može li mi neko napisati savet, kako se prebaciti iz jedne u drugu oblast? Kako uopšte pronaći sebe ako to što trenutno radite nije nešto što želite za dalje. Radila sam u jako lošem okruženju, sa jako lošim ljudima. Želim promenu ali ne znam kako da počnem, od selidbe u drugi grad, visokih stanarina. Verujem da nisam jedina zato pišem, posavetujte nas.
Imam dosta godina i još uvek ne umem da vežem pertle. Prvo jednu, pa drugu, ne znam drugačije. Sramota me je.
Interesuje me šta bi ste rekli ili pitali Boga kad bi ste se sreli/suočili? Samo vas molim da mi odgovorite bez raznoraznih ubeđivanja o postojanju ili nepostojanju Boga. Dakle samo odgovor ništa više, bez obzira kakav je vaš stav po tom pitanju, samo zamislite situaciju i recite mi. Intrigira me ta tema i često razmišljam o tome.
Ostavila me devojka za koju sam mislio da će mi biti sve u životu, previše sam je voleo, čak više i od sebe!
Dok me je ona ostavila hladnokrvno i bez osećanja, ja sam izgubio sebe zbog nje. Posle mesec dana ja i dalje ne mogu da se pronađem, osećam da polako upadam u depresiju, sve stvari koje sam voleo da radim su mi postale dosadne, preteško mi je čak da ustanem da počistim mali nered koji napravim. Ne vidim izlaz iz ove situacije.
Imala sam najbolju drugaricu i tog jednog dečka, uvek se vrtela oko njega ali se pravila da je srećna zbog nas, bili smo kod mene i videla sam da su sami u sobi, nakon toga smo raskinuli. Prošlo je godinu dana od toga oni su zajedno ali kriju to od mene i misle da neću da saznam.
Moja najbolja drugarica nige ne ide bez dečka, a kada ja odem negde sa nekom drugom drugaricom ona se ljuti. Ja imam vezu na daljinu i moj dečko je retko tu. Kada izađem sa njima oni se ili stalno ljube (onako baš, znate na šta mislim), ili se svađaju. U svakom slučaju ja sam ili ostavljena po strani ili između dve vatre da slušam ko je kriv. Takođe sa njom nikada ne mogu da se opustim, jer imam osećaj da osuđuje sve što radim. Kada izađemo ona ne zna ni jednu pesmu, ne pije, momke ne gleda.