Sjedila sam na jednoj klupi u dječjem parku, došla je neka mama sa kćeri i pecivima, one su to jele i igrale se, na ljuljačkama, i toboganu, ta mama je svoje pecivo pojela, a kćer je pojela pecivo do pola i ostavila u vrećici na klupi, kada su one otišle ja sam došla do tog pola peciva otvorila ga i pojela, nisam imala novaca da si kupim.
Sa sadašnjim suprugom sam bila u začetku veze kad sam odlučila da ga iznenadim i častim ga časove i polaganje vozačkog ispita. On je i tada znao voziti ali nije imao položeno jer je smatrao da mu nije potrebno. Ja sam to uradila razmišljajući kako će trebati nekad da vozi mene i djecu - već tada sam znala da je to TO. Eto ode sad po starijeg sina kolima u vrtić. 🥰
Zašto sam prošla bolje na ljubavnom polju u odnosu na moje drugarice? Zato što nikada nisam ni u čemu pomagala muškarcima. Novac, emotivna podrška, zaštita, podilaženje, ama baš ništa od toga im nisam dala za razliku od mojih drugarica koje su pružile mnogo a dobile suze, patnju i razočarenje.
Došla sam u stadij života kada potpuno razumijem žene i muškarce koji varaju svoje partnere. Znam, sada ćete me osuditi. Nije lako otići od nekoga s kime si pola života proveo. A s druge strane ta osoba te potpuno ignorira i ne zanimaš ju. Meni moj muž kaže da sam posesivna i da se družim sa prijateljicama i nađem si hobi. Imam ja i prijateljice i hobije, ali tu prazninu koju je on pustio u meni ne mogu popuniti prijateljice i pilates. Tu prazninu u meni može popuniti samo romantična ljubav. Tako da, iako ne razmišljam o ljubavniku, mogu razumijeti one koji krenu tim putem.
Bili smo na plaži, na moru. Suprug je odveo ćerku da kupe sladoled, vratili se i rekao mi je kako je video dobru žensku, opisao mi je uz reči uf kakva je. Zasmetalo je, naravno. Meni stalno prigovara oko izgleda, sve vreme sam na dijeti, ali nikad nije zadovoljan. Prati me uvek pogledom da ne pojedem nešto. Ispituje šta sam jela. Da napomenem da nisam debela, ja sam zadovoljna sobom. Ima promena nakon trudnoće ali ništa što bi mi smetalo. Kad se zezneš i udaš za budalu...
Posle porođaja imala sam užasan bol u nozi gde su mi svi doktori govorili da je od težine i dobijenih kilograma, bila sam uporna jer me boli jedna noga a ne obe i našli smo doktora pred penziju koji radi privatno. Imala sam tromb koji je napravio problem u nozi a da se otkačio ko zna gde je mogao da se zaglavi. Budite uporni kad je vaše zdravlje u pitanju, proverite dijagnozu kod više njih. Ne odustajte olako.
Imam muža, dvoje divne djece ali i dalje volim osobu od prije 7 godina i često razmišljam kako bi bili divna obitelj. Tada nije bilo naše vrijeme ali jest mjesto i tu je zauvijek u srcu, ta bol.
Zauvek ću te pamtiti.
Planiram svadbu, čekam bebu, srećna sam i lepo mi je. Ali eto…. Pomislim na tebe i bude mi žao što smo tako lako odustali od nas.
Možda kad sve prođem, kad, kako bi ti rekao, odustanemo od svega oboje, odlučimo da je vreme za nas❤️
Prirodno sam vedra i nasmejana osoba, bar tako drugi svedoče. Juče me je ćerka iznenadila upitavši “Mama zašto se ti nikad ne smeješ?”. Dosta. Dosta sa besomučnim peglanjem, pranjem, brigom da ne propustim nešto zakazano. Koliko uhvatim u letu, a da mi osmeh stalno bude na licu, da nisam džangrizavi premoreni skot, toliko od mene. Moja je odgovornost da me gleda srećnu kako odrasta i podjednako je važno kao da budu opeglani, zategnuti i čisti, ako ne i važnije.