Razveli smo se jer se on ohladio. Stalno je gledao da izbegne obaveze, zanemarivao je i decu. Uhvatila ga kriza srednjih godina i hteo je da visi po kafićima skoro svako veče. Sad kuka kako sam podnela razvod bez drame, nisam pravila scene već nastavila dalje. Bar spolja. Što je najsmešnije od svega, on mene olajava po gradu kako sam nikakva majka jer sam "odvojila" decu od oca, idem sređena na posao, ponekad odem na večeru sa prijateljicama. Muškom egu nema ravnog.
Neke stvari je teško shvatiti kad odrastaš u njima plus kad slušaš priče o tipičnom balkanskom tati itd. Tek s 25 godina vidim da nikako nije normalno da se ja ustručavam ući u dnevni boravak kad je moj tata tamo, da ne želim izaći vani kad je on vani. Ja se bojim tog čovjeka i pozdraviti jer se bojim da ću nešto pogrešno reći. Ja sam normalna osoba koja super funkcionira u društvu, a u prisustvu osobe koja mi treba biti najbliža zablokiram i ne znam se ponašati i želim samo pobjeći. Uvijek osjećam neki njegov podsmijeh, čekam neku ružnu riječ, čekam neku kritiku. Čak i kad je ne čujem pretpostavljam da on o njoj razmišlja. Dok je on na poslu slobodno hodam kroz kuću, kad je on tu budem u sobi većinom. Volim doći svojoj kući i biti sa svojima, ali zbog njega mi to često prisjedne. Najgore je što osjećam ogromnu krivnju dok sve ovo pišem, jer to je čovjek koji je isto tako normalan član društva, pošten i vrijedan i radio je za nas cijeli život.
Šta je sa modom i ljudima danas. Juče na nekom festu, noć, svi nose papuče sa dva kaišića i na glavama neke kapice... Ja obukla haljinu i sandale sa malom štiklom. Komentari... je l' si se to spremila za izlazak u grad? Pa jesam, jer sam izašla, očešljala se, malo našminkala, haljina lepršava za leto, sandale sa malom štiklom. Kako ti nije neudobno? Meni je udobno. Zašto uvek tebi svi prilaze? Ne znam, pitajte njih.... Precrtaću još dve drugarice sa liste. To što vi pratite trendove i izgledate tako kao 90% beograđana, moj problem nije, ali mi jeste problem kad mi neko skače po mozgu bez razloga. Ne možete da budete kul u papučama kakve je nosila moja baba.
Odrasla sam u domu i tamo mi je odgajateljica rekla: uči dijete, samo te škola može spasiti. Bila sam 5,0 i sa 16 me uzeli hranitelji, zahvaljujući njima studirala sam skoro pa bezbrižno. Danas sam magistar inženjer i super mi je. Hraniteljima do neba hvala. Na poslu imam kolegicu koja je usvojila dva dječaka koji su katastrofa u školi, skoro pa su na rubu da ponavljaju godinu. Nije mi jasno, da kad ti pruže šansu ti se glupiras, nećeš da učiš, radiš..
S njim sam bila od osnovne škole, deset godina veze, bezbroj puta pisala svoje ime uz njegovo prezime u sveskama. Jučer sam se zvanično potpisala svojim imenom i drugim prezimenom. Mislila sam da sam preboljela ali... Bio je na svadbi a meni su ruke drhtale, zamalo da opet napišem njegovo prezime.
Ne uzimajte u kredit ukoliko vam nije preko potreban. Nepromišljenim ulaskom u kredit stvarate sebi probleme i pritisak. Ako nemate za luksuzne stvari, ne morate ni da ih kupujete na kredit. Bitna je sreća i osećaj mira/spokoja. Ne pitajte kako znam...
Udebljala sam se nekoliko kg zbog emocionalnog jedenja. Danas sam biciklirala 5 km. Nekima je to malo, ali ja sam ponosna na sebe. Svakim danom se više tjeram da napredujem.
Žena mog brata je meni kao sestra koju nikad nisam imala. Veoma sam zahvalna Bogu što sad imam prijateljicu za čitav život.
Kada sam išla na ekskurziju u Španiju, sa mamom sam samo mogla razmjenjivati poruke, jer nisam imala internet ni dovoljno dobar mobitel da bismo se čule viberom. Kada sam joj čula glas nakon 10 dana, taj osjećaj i sreću ne mogu opisati, kao ni ovaj osjećaj kada znam da njen glas više neću nikada čuti i to osjetiti. Mama, neizmjerno mi falis.
Imala sam "druga" kome sam tokom srednje škole kupovala užinu, vodu, sokove, žvake, plaćala pića u kafiću itd. Mislila sam da dolazi iz siromašne porodice jer nekada nije imao ništa za užinu, a kada je imao, to je bila hrana doneta od kuće, oblačio se skromno i retko kada je kupovao bilo šta za vreme odmora. Uvek je gledao u naše užine i čekao da ga ponudimo. Na kraju se ispostavilo da njegovi roditelji zarađuju mnogo više para od moje samohrane majke i da dobija četiri puta više novca od mene. Istinu sam saznala od drugog druga koji me je pitao zašto mu kupujem toliko često pa sam tad došla do informacije da on uopšte nije siromašan i da novac troši na gluposti koje sakuplja i kupuje skoro svaki dan kada se vraćaju iz škole. On je tri i po god. trošio novac na luksuz, dok sam mu ja kupovala hranu jer sam mislila da nema šta da jede. Još uvek ne mogu da verujem kolika sam budala ispala.