Kad sam bio na času matematike strašno mi se priprdelo i nisam mogao da se suzdržim. Onda mi je palo na pamet da ako ispustim knjigu na pod i prdnem u isto vreme, mozda i prođem nezapaženo. Bacio sam knjigu i svi su me pogledali, a zatim sam opalio. Veoma glasno.
Svako jutro baba usisava hodnik ispred moje sobe i budi me. Sinoć sam se napio, ušao u 2 ujutru u njenu sobu i počeo da proizvodim zvuk usisivača, samo mnogo glasnije, kako bih joj pokazao šta mi radi. Jutros mi se osvetila, i počela je da mi usisava jastuk.
Gledam starijeg brata.. Lepo obučen, sređen, čiste patike, naparfemisao se.. Malo se bacim na razmišljanje, pa možda ide na neki rođendan, izlazak nešto... Kad ono, on ide kod drugarice da vežbaju matematiku!
Jedne večeri kada sam bila u gradu,poslala sam tati poruku da li mogu ostati u gradu duže... a on mi je iskucao zadatak iz matematike i napisao ako ga rešim tačno - mogu.
Jednom sam zaboravio da dedi čestitam rođendan. A on ceo taj dan čuvao čokoladu da mi da. I uveče kad je video da od čestitke neće biti ništa mi dao tu čokoladu. Tu sam noć plako ko nikad u životu.
Sutra mi je 19.ti rođendan... Nemam nikoga. Mama je umrla prije 8 godina, oca nikada ni imala nisam. Živim sa bakom i dedom, koji me ne podnose. Danas sam ih čula kako pričaju, i spomenuo se moj rođendan, kaže baka: "Šta će joj poklon, niti je prvi niti je zadnji rođendan." Ne treba mi poklon, ne treba mi ništa, osim možda eto nekad, samo nekad malo ljubavi. Sutra je dan u godini koji umjesto da mi bude najsretniji, uvijek, već 8 godina je najtužniji, jer uz mene nema one koja me je jedina iskreno voljela, više od sebe, od života. Ali eto, sretan mi rođendan. :)
Uspeo sam da istrčim ceo krug oko Ade ciganlije i to biciklističkom stazom. Osećam da sad mogu sve ciljeve da ostvarim. Inače, pre pet meseci sam imao 110 kg i nisam mogao ni pola kruga da šetam. Koji sam car :)))
Uđem da nahranim male piliće i kažem im: gde ste zmajevi!
Stao mi je jugo u petak, u pola 5, kad je najveća gužva, na najgorem mogućem mestu. Pošto nisam mogla da ga upalim, a nisam mogla da stojim tu gde sam bila, izašla sam i počela da guram auto, niko, ali NIKO se nije ponudio da mi pomogne, neki ljudi su mi se čak i smejali, a neki mi trubili da idem brže. Stvarno ne mogu da verujem kakvi su ljudi, pa ja, devojka od 20god. bi pomogla nekome, ali ipak bila sam ponosna, jer sam imala snage da guram mog jugića.