Jedan poznanik vodi kao sportsku stranicu i većina svega toga zaista jeste bila sport sve do njegovog poslednjeg godišnjeg odmora na koji je otišao s devojkom. I tu bi sve bilo ok. Par slika njih dvoje zajedno, pa neki sport i tako u krug. Ali on onda snima i postavlja kako pati što sa njom "mora" u neki butik ili parfimeriju, za sebe priča da je "papuča", a onda nadalje kači storije kako broji devojke u toplesu na plaži. Vrlo neprijatno. Da je moj dečko postavljao takve stvari na mreže, popio bi raskid i pre kraja letovanja. Pa nek broji toplese sam za sebe.
Varanje više nije in, više ste smorili s tim ja varam njega, on mene, baš jadno, ajde probajte raditi na tome da opstane vaša veza uprkos svemu, ajde da vas vidim frajeri i frajerice za to treba mu*a, varati danas može svatko.
Dečko je insistirao da ide sa mnom na sistematski pregled, odnosno da me vozi. Rekla sam mu da mogu i sama, ako ima obaveza, da ne ide sa mnom. On je nastavio da insistira da ide. Čim smo seli u auto počeo je da pregovara kako ima dosta obaveza, kako sam mogla da zakažem ranije sistematski, itd... Ko je ovde lud?
Imam prijateljicu koja kada joj je partner tu niti se javi niti želi da se vidimo. To je sa njom bilo oduvek, bukvalno mesecima se izgibi kada joj je momakn tu. Sada ponovni scenario sa prijateljem. Pitam sada da li je sve ok sa mojom vezom pošto nikada nisam zapostavljala svoje drugarice...
Zanimljivo kako su žene vekovima krivili za pol deteta, pa je posle potvrđeno da pol zapravo zavisi od muškarca. Zatim su se krivile zbog neplodnosti, a klinike za VTO kažu da su, kod parova koji im dolaze, muškarci neplodni isto koliko i žene, znači jednako su odgovorni za nemogućnost začeća. Zatim se stalno vrti ona priča kako ženama otkucava biološki sat i kako nam “drastično” opada plodnost čim napunimo tridesetu, a niko da spomene kako muškarcima opada kvalitet spermatozoida i kako žene mnogo brže ostaju trudne sa mlađim partnerima, nego sa starijim. Zanimljivo.
U takvu situaciju sam se uplela, ne znam ni sama kako. Uglavnom imam 4 muškarca u životu. Bivšeg muža, koji i nakon razvoda me ne pušta, razvela sam se zbog kolege s posla, koji je znao da sam udana. Prije njega sam imala jednog koji je isto znao za brak, ali nije odustajao. I jednog koji nije znao da sam udana ali je u drugoj državi. S njim sam u kontaktu 8 godina, sa ovim drugim 5 godina, a sa ovim kolegom 2 godine. U braku 16 godina. Sada kada sam razvedena, svi me smatraju svojom curom i hoće da me žene, s tim da su to mlađi dečki od mene, jedan 10, drugi 6 godina. Mužu sam rekla da se razvodimo zbog financija da on dobije penziju, a on me još voli. Sa svima njima sam prekidala i rekla da nađu druge žene, cure, ali niti jedan ne želi od mene otići. Kako ih se riještiti, svaki kaže da me voli i ne znaju jedan za drugog. Meni je dosta laganja, i stalno moram brisati poruke, i imati telefon na bešumnom. Zašto su muškarci takvi da te ne ostavljaju na miru čak i nakon što ih blokiraš...
Muškarac sam i zgade mi se ostali muškarci koji zbijaju neslane šale na račun svoje žene, odnosno bilo kakve šale kojima se podsmijavaju i govore da im žena kvoca, kako nema se*sa u braku, kako im samo troši novac... Automatski gubim poštovanje za takvu osobu. Ako tako pričaš o svojoj ženi, koju si sam birao i s kojom liježeš svaku večer u krevet šta da mi ostali tek očekujemo.
Mogu razumjeti kad se žene dive Nicole Scherzinger, Monici Bellucci ili stvarno nekoj objektivno lijepoj i zgodnoj ženi.
Ali kad vidim kakvo se kolektivno oduševljenje širi ispod slika npr. jedne hrvatske “plesačice”, koja izgleda kao svaka druga cura i ispod objava još mnogih sličnih “influencerica”, koje žive od filtera i poza. Žene, je li vam lakše kad vidite neku prosječnu curu pa želite ispasti nešto ekstra “dobre osobe” s tim komplimentima dok one objektivno prelijepe vidite kao prijetnju?
Ne znam zašto sam prevario verenicu. Zajedno smo 3 godine i nema lepše i zgodnije devojke od nje, plus je jako pametna i nikad mi se pre nije omaklo, ali sad se desilo. Bio sam kod drugara na rođendanu, bila žurka, ona nije mogla da dođe, radila je. Došla neka njegova drugarica, mi tu počnemo neku priču, završi se žurka, ona me zove kod nje da nastavimo da pijemo i završimo u krevetu. Devojci sam rekao da sam spavao kod drugara i sad me grize savest. Mogao bih i da živim sa tim što sam je prevario, ali ne bih mogao da me napusti. Ne znam šta da radim ako sazna, bilo je tu dosta zajedničko društva, nije bilo tad ništa fizički, ali opeeet razmišljam... Ostavila bi me 100% da sazna, bolju neću naći za 3 života, a ova sa kojom sam je prevario krš živi. Još kad sam je jutros na svetlu video nije mi bilo dobro. Valjda će sve biti okej...
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA. Od prvog dana se prema meni ponašala kao da me je rodila. Kasnije je rodila još dve devojčice, moje sestre. Ali između nas se nije pravila razlika. Uvek kada bi nas nekome predstavljala, nikada nije rekla da me nije rodila. Svima bi govorila da ima 3 ćerke. Uvek je bila tu da me zagrli, posavetuje, podrži.
Pre tri godine sam rodila ćerku, kojoj sam dala ime po njoj (Milica). Mama je od prvoj dana uz nas, i moja malena je toliko voli.
Ovo pišem da svima stavim do znanja da "maćeha" nije nužno loša osoba, već da ume da bude skroz suprotno.