Živim još uvijek sa svojim roditeljima u ranim dvadesetima. Radim 2 posla, kad sam slobodna čistim po kući i radim ono što roditeljima, sestrama i braći treba. Majka radi svaki dan po 3 sata. Kad dođem navečer kući sva umorna, oni svi sede i na mobitelima su, a kuća u neredu. I onda moram slušati kako su oni umorni i kako je njima teško i kako ih sve boli. A kad ja nešto kažem samo me ignoriraju. Odselila bih se imam dovoljno novaca da živim sama, ali opet me nekako hvata grižnja savesti kako će oni sami bez moje novčane pomoći i kako će reagovati na to zato što po njihovom mišljenju ja nemam privatni život (prijatelje niti momka). Osećam se kao pas na lancu.
Imam drugaricu koja se uskoro treba udati i uvijek je govorila kako joj je seljakluk praviti velike svadbe, pomodarstvo djevojačke večeri, ona je svoja biće to samo u društvu najvoljenijih bića. Kao neka žurka. Međutim njeni su insistirala da bude preko sto zvanica da bi se vratile pare koje su oni davali na drugim svadbama. I naravno djevojačka veče u nekoj iznajmljenom vikendici, a te troškove uglavnom ja snosim. Niti sam u mogućnosti, niti imam želju. Ne znam kako da joj sve to kažem, a da joj ne pokvarim njen dan, njeno veselje?
Trenutna djevojka mi radi u kadionici, ima pet tetovaža na sebi, puši i nosi farmerke za dva boja manja. Uskoro imam svabu kod rođaka i mene je blam da je povedem na svadbu zbog silne rodbine koja će biti prisutna. Ne znam na koji način da joj kažem da ne ide na svadbu, pomozite!
Počeo sam u zadnje vreme da kad devojka izlazi u klub i sprema da zamišljam kako ima seks sa nekim.
Ono što me najviše obraduje u toku dana je kafa kad dođem sa posla.
Imam 22 godine, dolazim iz siromašne sredine, preselila sam se u veliki grad zbog fakulteta koji sama finansiram. Od nedavno sam počela da radim u jednoj firmi za marketing i zaljubila sam se u svog šefa, koji je vrlo imućan i fininasijski me podupire, koji je 17 godina stariji oženjen je i ima 3 dece. Saznala sam da sam i ja trudna i ne znam šta da radim i da li da mu kažem, ako mu kažem moraću da abortiram i prestaće finansijski da mi pomaže. Očajna sam ne znam šta da radim, a želim da rodim to dete.