Ponekad mrzim svoju intuiciju. Zamislite, sjedim i gledam TV i odjednom pomislim da bi brat mogao imati udes, kad on zaista imao udes. Teško.
Kada će muškarci shvatiti da je ženi potrebno da bude viđena, primećena a ne samo rutinski sex i svako na svoju stranu? I zašto nikad? I onda se čudite kada dođe do prevare!
Najlepša zemlja na svetu ne može biti ona koja nema more.
Molim vas, recite mi zašto 90% trudnica na svakoj slici MORA držati ruke na stomaku? Nije bitno jel trudna 4, 6 ili 9 mjeseci, svaka nešto drži, glumi, izigrava? Šta, ne znate kud ćete s rukama? Uzmite torbicu, zagrlite nekog. Niste jedine na svijetu trudne pobogu.
Super su mi ovi što se previše udebljaju nakon što uđu u vezu pa viču kako se udebljaš u sretnoj vezi. Moš mislit, nego se zapustite jer ste računa o sebi i vodili isključivo da nađete nekog.
Pomalo zavidim rođaki što je sve hoće u životu. Nije sreća lepota, pamet, bogatstvo nego ovo. Crtala je sebe sa 6 godina kao doktorku i ostala joj želja, upisala je kasnije medicinu i postala lekar. Ušla u vezu sa 13, sa svojom prvom ljubavi. I dalje su zajedno, uskoro se venčaju. Od osnovne škole priča kako joj se sviđa Španija i uspela je prošle godine da dobije praksu i živi 2 meseca tamo. Svaka prva ljubav, da tako nazovemo, joj se ostvarila. A mene ništa nikad neće iz prve i šta ja hoću, nego ono što mi život servira i to iz 55. puta!
Moja majka kad god bi neko mene pohvalio, jedino sam žensko dijete i imam starijeg brata, mora da odgovori na pohvalu sa "i sin je isto...". Kad je upoznala moje koleginice sa posla i kad me šefica pohvalila da sam dobar radnik ona je odgovorila i njoj "da, i sin je vala...". Ja nikada neću biti takva majka i to me mnogo boli.
Zbunim se kad me netko stvarno sluša kad nešto pričam. Većinom sam od malena bila “nebitna” jer sam prvo dijete pa žensko. Nikad me nitko nije slušao, uvijek su pričali preko mene, krenem nešto pričati i odjednom svi skrenu pažnju na nešto drugo. Kao da sam neki duh među njima cijeli život. Nitko ne uvažava moje stavove nego mi nameću svoje, ako nemam isto mišljenje - glupa sam. Cijeli život se pitam zašto sam rođena na ovom zadrtom Balkanu i čekam dan kad ću se odseliti negdje daleko da počnem novi život i zaboravim na sve ovdje kao što su i oni zaboravljali mene.
Prošlo je preko dvadeset godina, a ja sam još uvek zaljubljen u istu osobu.