Znam da ovaj sajt nije predviđen za ovakva pitanja, ali volela bih da čujem tuđa iskustva. Pre više od mesec dana sam počela da pijem antidepresive i još uvek ne osećam poboljšanje. Koliko je vama trebalo da osetite promene i da li su vam stvarno pomogli?
Imam 31. godinu, nemam društva, nemam curu.. Moji vršnjaci imaju svoj život, samo ja kao da stojim u mjestu. A curu više ne znam gdje da tražim, sve je oslo u kur*c...
Oženjen sam i volim svoju ženu ali ja ti moram reći prije nego krenem dalje i više se nikad ne sretnemo da ljepšu od tebe nisam sreo, da mi do sad nikad nije brže krv potekla venama nego kad sam te vidio. Jedan pogled u jednom nepoznatom gradu, tisućama milja daleko...
Pravda za sve nas samce oko kojih se celo društvo i rodbina žene/udaju. Koliko god se radujemo tuđoj sreći, nije to to...uvek onaj prokleti osećaj u sebi.
Mislila sam da moj suprug ima najlakši posao na svetu, dok nisam provela jednom prilikom pola sata kod njega na poslu. Inače je sudija po zanimanju. Onoliko stresa i posla nisam ni mogla zamisliti. Stvarno mi nije jasno kako je onako smiren i na poslu i kući. Dok bih ja posle posla samo ležala, on vodi sinove da treniraju, u kupovinu, trčanje, rade po dvorištu i kući… Stvarno ne znam odakle mu onolika snaga.
Zahladnilo pa reko' da obučem trenerku, u džepu našao 1 euro.
Da li je normalno što ja i devojka hodamo goli po stanu?
Pitala sam više osoba da ponavljamo zajedno za ispite. Svi su me odbili uz izlike da oni uče sami, kako im to ne odgovara i da nemaju vremena za takvo nešto. Međutim, krenula sam u čitaonicu čisto da promijenim sredinu i naletim na većinu istih osoba koje sam pitala, kolektivno uče i na pauzi se međusobno ispituju. Nije me uvrijedilo to što su me odbili već bespotrebno laganje. Zapitala sam se da li sam ja naporna i dosadna ljudima ili šta već.