Zaljubljena sam u profesora na fakultetu. Osjećam se užasno jer je oženjen i ima dijete, ali ne mogu si pomoći.
Trebalo mi je puno da shvatim koliko je bitno kako koristim slobodno vreme i da sve vredno zahteva napor. Dugo sam išla linijom manjeg otpora i sad vidim velike rupe u znanju.
Najgore mi je kada neko stalno provocira, ponižava druge, sebe uzdiže... I onda kad ja takvoj osobi odbrusim i kažem da je iskompleksirana – bude joj krivo. Čak me i nervira kada neko kaže da ga ne interesuje i ne zanima, a priča o tome. Npr. šetam s kolegom, on sam sebe pobije sto puta. Priča i priča, a onda kaže da ga ne zanima. Pa kaže kako on ima godina, prošao je to i time hoće da se izdigne iznad drugih. Zatim prigovara drugima za posao i rad, a on nikad nigde ne bi radio već samo na trenutnom mestu iako se tek u 40 godini zastalno zaposlio. Užas!
Obloge od alkohola oko vrata služe samo da se smanji temperatura jer alkohol isparava na nižoj temperaturi i isparavanje zahteva energiju koja dolazi iz toplotne energije osobe sa temperaturom. Alkohol dehidrira kožu, šteti koži oko vrata. Ne razumem ljude koji to ne mogu da razumeju da ako osoba nema temperaturu nema potrebe za alkoholom i oblogom.
Živim sa drugaricom kojoj je stalno hladno, čak i kada je napolju preko 20 u plusu. Stalno zatvara prozore, a unutra je vruće.
Bila sam sa momkom koji bi nakon svake manje ili veće svađe "pobegao", i po priči nekoj od ranije, i ranije je bio takav. Iako smo se jako voleli, osetila sam da ima neki problem. Očekivao je da jednog dana bude u miru sa tom osobom sa kojom je u ljubavi, bez ikakvih svađa i poteškoća, a da se ne lažemo ništa nije med i mleko... Večito je bežao u taj neki svoj mir, i živeo u nekom svom svetu, nevezano samo za ovaj odnos... ništa mi nije jasno, na kraju je raskid bio bez reči, samo neki bes... i dalje se pratimo na mrežama, ali ni jednu poruku mi napisao nije, ostavio je ovaj odnos pod znakom pitanja meni zauvek...
Ne znam zašto nisam sretna. Imam 22 god, studentica sam i posljednjih mjesec dana mi se u životu događaju baš lijepe stvari: bila sam na putovanju u Parizu, izlazila, družila se, taman su mi prošli kolokviji i sve sam položila. Ali opet iz nekog razloga nisam u potpunosti zadovoljna. Osjećam kao da mi nešto fali, a ne znam šta i zašto i kako to da promijenim...
Mrzim što mi noge izgledaju kao neki kornet sladoleda, imam baš široke bokove, spojene butine, i kao da me to sve čini još nižom. Kao kraće noge. Dok nisam dobila svu tu mast, izgledala sam viša na slikama.
Drugarica sa kojom se družim više od 9 godina mi je čestitala Ng i poželela da naše druženje traje još dugi niz godina... Ali iskreno ja više ne znam kuda vodi ovo naše 'druženje' i ne znam kako smo uspele da ovoliko izdržimo zajedno, pogotovo što imam osećaj da se ona u poslednje vreme promenila prema meni... Meni je dosadilo da se nas dve viđamo samo po kafićima ili da se šetamo po centru i to samo kad njoj odgovara, kad god bih joj spomenula da bih volela da odemo negde van grada dobijam uvek isti odgovor 'kad bi me pustio otac'..pušta je sa devojkama ko je jedva zna, a zanimljivo sa mnom da je ne bi pustio.. Novu godinu nikada zajedno nismo proslavile itd... Kad smo pre dva meseca bile napolju nije me pitala jel sve u redu, već kao da je jedva dočekala da mi kaže 'ju baš izgledaš depresivno'..a možda će ovo nekome zvučati glupo što i uopšte spominjem ali sinoć sam joj rekla da ne bih nikako volela da postoji jedna opcija na viberu, njen odgovor odmah kontra 'sigurno postoji'.. Razočarana sam.
Mislim da me tip kojem sam ljubavnica laže da je u braku.