Ne znam da li ću biti loša majka jer ne osećam neku vezu sa bebom, a u 9om sam mesecu. Imam 23 godine, muž i ja 2 godine u braku, planirali dete, sve normalno. Samo ja eto ne osećam neku sreću ili neku emociju prema detetu. Brinem se da je sve u redu, veoma pazim u trudnoći, svaki pokret mi je potvrda i olakšanje da je beba dobro, ali sem te zabrinutosti nema više nijedne emocije. Ponekad isto pomislim da li ću izdržati sve kad se rodi, da li će mi biti teško... Nekad mi se stvarno učini da se moj muž više povezao sa bebom nego ja koja nosim to dete 9 meseci u sebi. Osećam se loše zbog toga, brinem se da li ću biti dobra majka. Da li se to i vama dešavalo?
Zovem banku da verificiram karticu za plaćanje mobitelom i smislim u glavi šta ću reći i ja kažem 'Dobar dan, htjela bi rezervirat karticu'🫠
Svesna sam činjenice da sam vrlo teška osoba i zahvaljujem mom mužu što uspeva da me trpi i voli. Znam da budem vrlo tvrdoglava, da slušam samo sebe, a ne druge, da znam da budem ishitrena... Naravno imam i vrline, vredna sam, nikad neću uraditi nešto nažao nekome, lojalna sam, dajem celu sebe ljudima koje volim... Znam da mu je nekad teško sa mnom, da naiđu razni periodi, ali sam srećna što se volimo. Naravno i on ima vrline i mane, ali je mnogo strpljiviji.
Kažu da su slatke muke kad dobiješ bebu. Imamo bebu od mesec i po i ne znam šta su "slatke" muke kad se budimo na svakih 1h noću jer beba sad već ima grčeve. A ujutro onda posao...
Kada mi se ljeti jede sataraš a ne želim da sat vremena provedem kod šporeta dok ga pripremam, onda na brzinu napravim jedno kinesko jelo koje je gotovo za 7-8 minuta. Izdinstam u tavi veću glavicu luka, kad porumeni dodam sitno sjeckanu papriku, zatim sve dobro izmješam. Na to dodam malo bijeloga luka i dva mekša paradajza sitno sječena. Sve dobro izmiješam na jakoj vatri jedno 5 minuta i dodam začine, so, vegetu, origano, peršin, malo aleve paprike. Sve to dobro izmiješati da splasne i u to dodati 2-3 jaja. Sve dobro izmiješati i jelo je gotovo za 7-8 minuta, a neodoljivo podsjeća na sataraš.
U ove letenje dane večita dilema je kuda sa novčanikom i dokumentima, dok smo na plaži? Ljudi kopaju rupe u pesku i tu ostavljaju svoje novčanike i često tako i zaborave da su tu ostavili novac .Ja sam tu dilemu uspešno rešio ima par godina tako što novčanik i dokumente ostavim dok sam još u pansionu u plastični kapak od ručnog frižidera. Tako mi je novac preko dana na bezbednom mestu i na dohvat ruke a sigurno ga neću zaboraviti poneti u pansion. Tako da za vas koji ne znate kuda na plaži sa dokumentima i novcem evo ideje. Verujte mi da je to pravi sef.
Mislim da bih smršala da imam onu hranilicu na tajmer, kao mačka, molim lepo!
Da li je vama uredu da partner pomera venčanje za skoro godinu dana jer osoba koju bi on za venčanog kuma neće biti tu kada je zakazano venčanje?
Iz mesta iz kojeg sam ja, morate da se takmičite i pokažete da ste bolji od komšija. Nema tu nećete da budete takvi, onda ili trpite ponižavanja i prozivke ili ostanete sami i onda vam govore da ste čudak i da nemate prijatelje. Svako, ali svako se hvali mobilnim, cipelama, putovanjima... Užas!
Iskreno, zavidim svim curama i ženama koje imaju braću. Ja nemam nikoga, osjećam se ko pale sam na svijetu, vječito sam sama. Kroz cijeli život sam se borila sa svim nedaćama sama. Stvarno ne mogu više. Kad su me sprdali, vrijeđali u školi, kad sam doživljavala sexualno uznemiravanje, kad su me na poslu napadali, vamo tamo, ovo ono, uvijek sam se morala sa svim problemima i ljudima nositi sama. Prokleta samoća više!!!!!!!! Prokleta!!!!!!