Otac i majka su mi lekari. Razveli su se kad sam imao 10 godina. Otac je plaćao majci alimentaciju 300 evra mesečno za mene i sestru. Posle razvoda moj otac je ostao u stanu, gdje smo živeli prije razvoda braka. Majka je predala zahtjev za razvod na sudu bez da je ocu išta rekla. Svađe su bile česte u kući i majka je često zvala policiju, iako je ona obično bila ona što se više derala. Do fizičkih sukoba nije na svu sreću dolazilo. Poslije razvoda majka nas dovodi u stan kod svojih roditelja. U 50 kvadrata živjeli smo baba, deda, majka, sestra i ja. 8 dana bi živjeli kod majke, a 6 kod oca. Stan je sudskom odlukom raspodeljen, da bude u vlasništvu pola na ocu pola na majci. Majka nije htela da prihvati ovu situaciju i htela je čitav stan jer je njen otac prvenstveno dao pare za stan. Onu su te pare vraćali tako sto bi moj otac plaćao račune, a majka bi vraćala u toj količini pare ocu za stan. Stan je na sudu raspodeljen pola pola kao bračna stečevina, jer je kupljen u toku braka.
Ceo život se borim sa osobama koje misle da su pokupile svu pamet sveta i osuđuju i uništavaju samopouzdanje ljudima koji nisu ekstroverti…
Nisam savršena imam mane ali samopouzdanje mi je na 0 sa 22 god. Vučem traume da pazim šta pričam, da sam kulturna i pametna dok u biti izgledam kao robot dok drugi ljudi nemaju problem pričati o svakodnevnim stvarima bez bola u kur*u šta drugi misle. Žao mi je što ne znam kako da pomognem sebi jer nemam mu*a da kažem svoje mišljenje naglas upravo zbog nekih ljudi koji su me uvek ismevali kad bi pričala smešne stvari i njihov komentar bi uvek bio kako si glupa blabla i to me uništilo. Želim reći da ne dozvolite sebi da drugi ljudi utiču na vas sa svojim mišljenjem i znam koliko je to teško ali izborite se za sebe i na vrijeme postavite granice i ne dozvolite da prave majmuna od vas pa čak iako to znači da treba da se udaljite od takvih osoba. Ja sebi nisam pomogla na vrijeme, pomozite bar vi jer posle će biti kasno…
Kod odlaska mrzim što i kad znam da je otići bila ispravna odluka, da je tako bolje za mene i dalje me boliš i nedostaješ...
Najviše me u životu nervira stoka koja misli da u saobraćaju ima prednost po svaku cenu. Dešava mi se redovno da stanem na raskrsnici gde je znak STOP i pošto nema nikoga koga mogu da vidim počnem da skrećem a onda stoka iz glavne ulice, a koja je udaljena poprilično od mene počne da nabija gas i drastično ubrzava dok sam u sredini raskrsnice da dokaže da on ima prednost. Čak prelaze u suprotnu traku da bi prvi prošli raskrsnicu. Čoveče, ako već prvi uđem u raskrsnicu i krenem da izlazim moraš ti mene pustiti. U svakom slučaju, misliš li da imaš prednost po cenu života?
Moja devojka je imala užasan ukus za parfeme. Ne razumem kako neko može napraviti onako nešto, a kamoli kupiti (zaboravio sam im imena, mislim da je neki bio "Red" nešto). Sva sreća pa sam joj ja sad već dovoljno nakupovao, pa ih je pobacala.
Volim ga toliko da bi sve dala za njega, a on je u poslednje vrijeme počeo da se distancira ne zanima ga kako se osjećam i svaki put kad bi rekla što mi smijeta on bi se naljutio na mene i započeo svadju i okrivio mene za sve i nikada ne bi želeo priznat krivicu. Imam osjećaj kao da se hladi a da neće da prizna. Par puta je u svađi rekao da želi završit ali nisam spremna prihvatit to. I sve kraće poruke piše dok u isto vreme priča kak me voli kako želi sve sa mnom, već u sledećem želi završit i otić. A kada ga pitam da li me voli pomisli da sam paranoična i luda i uvek sam kriva kad kažem kak se zapravo osjećam.
Molim vas za prosvjetljenje. Pošla sam na put vani, turistički, i pridružile su mi se neke poznanice od kojih dvije nisu nikad letjele niti pričaju ikakav strani jezik, da eto iskoriste tu ponudu itd. Bile su veoma zadovoljne cijenom, smještajem i svim ostalim ali su mi se odužile tako što su mi upadale u sobu u 7 ujutru, vrištale da se probudim (iako smo se npr dogovorile da idemo u 10 negdje vani) i pravile mi tako pakao od putovanja. Također su imale nasumične ''prijedloge'' koje prevozno sredstvo da koristimo a da niti znaju gledati u mapu niti su smjele 2 metra bez mene kročiti ulicom. Uprkos svemu ponašale su se tako nadobudno, nervozno i bezobrazno da sam ostala zabezeknuta tim ispadima. S njihove strane vidim da su super zadovoljne ali mi nije jasno zašto su mi se morale ''odužiti'' takvim izivljavanjem? Može li mi ko ovo pojasniti (inače sam mirna i nemam deranje kao sredstvo komunikacije)?
Pogubio sam se u modelima i brojevima obuće. Prvo, kakvi su im sad brojevi, npr. 48 1/3, 48 2/3? Kad sam ranije kupovao bilo je 48, 48.5, 49.
Drugo, potpuno su promjenili modele pa NIKE obuću mogu 47.5 a ADIDAS 48 mi maalo. Dakle trebam jednu veću dimenziju. Inače nosim 48, navodno. Pored sveg tog cirkusa sa obućom ni sam ne znam šta da obujem na sebe. Ne daj Bože naručit sa interneta, zagarantiran za**b.
Želim da ostavim devojku posle mnogo godina veze, jer mi toliko svojom toksičnošću i scenama ide na nerve, da se prvi put u životu plašim da ću kao apsolutni pacifista postati nasilan. Jezivo ponašanje. Kao da ima bipolarni poremećaj, pa u sekundi postane druga osoba i kao da joj je PMS svaki treći dan.
Drugi dan faksa i u pogledu sam mu vidjela to nešto. Nakon nekog vremena uspostavimo kontakt, dopisivanja i viđenja nam postanu češći. Do sada me niti jedan muškarac osim oca nije tako dobro upoznao. Vidi u meni ženu kakvu želim da me vidi. U nekim trenucima mi se čini nestvarno. Često prilikom pričanja o budućnosti spomene mene. Iako bih voljela da probamo ući u vezu i možda jednog dana brak, sve mi se čini da od toga neće biti sutra jer mu ne mogu obećati djecu za koju sada znam da ih ne želim. Ako ništa zahvalna sam jer sam upoznala tako predivnog dečka uz kojeg mogu biti tako svoja.