Opsjednut sam prijateljem koji me je izdao nakon više od 20 godina druženja. Na sve načine pokušavam da ga omalovažim. Eto, toliko patim...
Živo me zanima šta je u glavama onih ljudi koji u autobusu ne stanu na vreme na vrata, nego skaču sa stolice u poslednji čas, pa im vozač bude kriv ako ih uhvate vrata ili im zatvori ispred nosa. E pa, sami ste krivi. Sve i da neko promaši stanicu, treba lepo da kaže vozaču i da ga zamoli da otvori, a ne da psuje i vrišti.
Viđam se sa momkom koji je bivši moje BIVŠE najbolje drugarice.
Dosadilo mi sve, hoću samo miran život a toliko je buran. Njegova bivša dosadna, porodica se cijela mješa kao da nije u braku sa mnom nego sa njima. On između dvije vatre, ali nema puno petlje da im svima pokaže gdje je kome mjesto.
Svako nezadovojstvo držim u sebi, trudim se da izbegnem raspravu i posle kad puknem još sam ja kriva..
Jedan drugar mi je rekao da imam prolaz kroz djevojke sa kojom sam se samo kulturno pozdravio i eto, ubacio koju šalu u razgovor. Drugi drugar mi je rekao da imam prolaz kod jedne djevojke, a ni samom mi nije bilo jasno kako je do toga došlo. Treći drugar me ubjeđuje da trebam prići jednoj djevojci jer je jako fina i kulturna. Sve je to uredu i smatram poštenim te prijedloge saslušati. Ali ne mogu shvatiti da me moraju ubjeđivati da budem sa nekim ko mi se ne sviđa fizički. Da Bog oprosti, ništa protiv nikoga nemam, ali zašto meni nekoga preporučuješ i govoriš kako bi trebao, a ti eto nećeš, prepuštaš meni. Ništa naravno nisam rekao. Ali iskreno čisto sumnjam da bi se mene sjetili kada bi se neka djevojka njima pravo svidjela.
Koliko boli sve ovo.. Kad ga svaki dan viđaš na poslu, zajedno ste 8h, a znaš da se nikad ništa neće desiti.
Moja memorija nije za ove jednokratne videe i slike. Pošaljem nešto i kad dobijem odgovor ne znam na šta se odnosi.
Najbolja prijateljica mi je zaboravila rođendan. Malo sam se smorio zbog toga ali nisam ljut. Ne znam kako da odreagujem.