Moja mama nije od onih što se ljube, grle i maze. U detinjstvu se potrudila da mi pokaže fizičku naklonost, ali kako sam odrastala videla sam da ona to radi samo jer meni znači. Sa druge strane, uvek je tu da sasluša i pomogne. Nema situacije u kojoj sam se osetila samom i svesna sam da bi ubila za mene ako zatreba. Zato mi je jako žao što tatin deo porodice, naročito baka, prozivaju mamu da je santa leda i sažaljivo me gledaju. Stoput je bolja ona koja za vreme mog ispitnog roka uvodi vanredno stanje u kuću, stavlja veto na goste i preslišava me, nego tetka koja je sva topla i najbolja mama na svetu do trenutka kad mom bratu treba nešto, a onda se izmakne.
Zbog ljubavi sam otišla u drugi grad, zaposlila se i živela kao podstanar. Verenik i ja smo se tako dogovorili dok je on bio u Nemačkoj da radi da bih skupili novac da kupimo kuću u selu.
Bilo je mnogo teško, svako veče me je zvao na video poziv ali mi je tako bilo sve teže i ako znam da je to vredno.
Mnogo toga smo prošli..
I evo došli smo do našeg cilja kupili smo kuću koju smo hteli, renoviranje te kuće biće najlepši trenuci. Zato ljudi budite podrška jednom drugom i u dobrim danima i u lošim, budite motivacija jedno drugom.
Mnogo je lepše kada sa nekim rasteš i stvaraš nešto svoje.
Želim svima da nadju takvu osobu. I naravno biće loših dana svi ih imamo ali sve je to život bitno je da posle te kratke ljutnje sve se reši i bude čak i bolje.🍀
Nismo imali dece, muž je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Iako nismo pričali o tome jer smo tek u 40tim godinama, on je imao testament za koji ja nisam znala i gde svu svoju imovinu ostavlja bratovom detetu koji je imao 3 godine kad smo se mi venčali. I pred venčanje je napravio testament. Osećam se izdano i prevareno jer sam provela 25 godina braka sa osobom koja je govorila da me voli a sredio testament da ostanem na ulici u starosti. Nije mi dao ni da živim do kraja života pa onda nasledniku da poklanja. Već kad umre briga ga kuda ću. Sestra me primila kod nje dok advokat ne vidi koji je moj zakonski deo i da li ću moći imati za starački dom bar.
Iskreno, više mi je pun k…. ovih gluposti, primer: devojačko veče gde se uzme kuća sa bazenom, i glumi se neki đavo. A drugo: foto sešn gde se vode mala deca kod fotografa, dete nema ni 3 meseca, pa ga oblače u neke gluposti, u neke voćke, muče decu. I naravno sve to na Instagramu, smanjite malo.
Nema ništa od brakova dokle god muškarci budu mislili da žene zvocaju "bez razloga" misleći da su savršeni i da nema šta da se prilagođavaju u odnosu dve osobe i da je samo ženin posao da se žrtvuje zarad veze i porodice.
Ne mogu više da slušam priče o godinama, kilogramima, teretani, ko je koga, .. željna sam zdravih priča o muzici, filmovima, knjigama, opštoj kulturi. Nemam nikoga sa kim bi mogla o tako nečemu pričati.Doselila sam se iz velikog grada u mali zbog posla, ali sam se grdno pokajala. Mada, moji govore da se još strpim jer dobro zaradjujem, ali se glupo osjećam. Plaši me da ću postati ko oni...verglati prazne priče.
Želim dijete, ali on ne želi. 😔 S druge strane, još uvijek studiram 🎓 i u vezi smo na daljinu, što moju želju čini praktički nemogućom. 🌍💔 Osjećam se rastrgano između svojih snova i realnosti u kojoj živimo.
Pozlilo mi je na poslu taj dan je baš bio pakleno vruće sa posla su me odveli u hitnu obavili pregled dok sam primao infuziju tu je bila jedna mlada doktorica. Svo to vreme je sa mnom nešto pričala, dobro smo se upoznali tu po koje pitanje sam i ja njoj postavio al nekako sam se prepuštao razgovoru i nekako samo od sebe se sve nadovezivalo. Pitala me je da'l nekog imam da me obiđe večeras ako mi nešto zatreba pošto su mi strogo prepisali da se što manje krećem, rekao sam da nemam te je ona insistirala da me posle smene odveze kući i pripazi narednih par dana. Bila je kod mene do kasno 11-12 više se ni ne sećam, dolazila je još para dana unazad da me obiđe par puta dnevno, kuvala mi je jela, vidi se da je divno biće. Čuli smo se preko poruka, rekla je da je prehlađena te sam ja nju otišao obići i doneti joj sve što joj treba. Kad sam hteo da je poljubim u obraz za rastanak ona me je poljubila znate već gde, tako je našta veza i počela čudno al slatko, danas nam je 3 godine veze.
Sa ženom sam 10 godina. Radim, trudim se da joj sve pružim, njoj i deci, istrpeo sam toliko zvocanja, njenog nezadovoljstva, nikad je nisam prevario, ali stalno ja sam njoj ovakav-onakav... Nedavno se pojavila koleginica na poslu, slatka i dobra, čija pojava u meni probudi nešto lepo. Nema ničega između nas, i ona je u ne tako sjajnom braku, samo pogledi i taj osećaj u stomaku kad prođem pored nje. Ne bih napustio brak, ne mogu zbog dece, ne bih ni tuđu porodicu rasturio, ali radi se samo o tome da se ponovo posle tog nekog mraka osećam lepo i znam da se neko zbog mene oseća lepo.
Komšinica je svoju ćerku đaka generacije odmah poslala na more, u Tursku. Kada sam ja postala đak generacije, tata se napio, mama plakala, a onda su me poslali da berem maline u Arilje. Zato sam danas oganj neviđeni, ne razumem ničije emocije.