Vodoinstalater sam. Lepim ženama i devojkama u kupatilu njuškam gaće i čarape iz košarice za prljav veš.
Ne znam kad će neki ljudi da shvate da godišnji odmor nije nikakav benefit, niti nešto što je dobra volja poslodavaca, već zakonsko pravo svakog zaposlenog. Ne razumem ljude koji se hvale kako nisu bili na odmoru godinama, kako nikad ne uzimaju slobodne dane itd. Ja sve dane, do poslednjeg, iskoristim, i nije mi žao, zašto bi? To je nešto osnovno i najnormalnije. Najjača moja mama što svaki put prokomentariše "ne bih te ja zadržala u firmi, ti svako malo uzimaš slobodne dane", a imam "čitavih" 20 dana godišnjeg, što je zakonski minimum.
Pre 25 godina moj otac i njegova 3 druga su osnovali firmu svaki je imao nešto u šteku 2000-3000 evra kad su to stavili na gomilu bilo je dovoljno da započnu biznis imali su svoju kancelariju u centru grada neke u to vreme računare. Posla je bilo što se kaže preko glave ali nisu hteli da se šire jer su uvek u kancelariji tj u firmi hteli mir i domaćinsku atmosferu što se tiče posla to je bilo krajnje ozbiljno čim nema klijenata bacaju se fore, vicevi, šale. Sva četvorica dobili su sinove par godina je razlika između nas tako da su te nove kolege i proširenje nama podarili oni će još malo u penziju nas su uveli u posao u samu suštinu posla kako bi nastavili da firmu održavamo. Evo 3 godine kako je prošlo atmosfera se nije promenila i samo poslovanje smo unapredili. Ko je rekao da moraš menjati posao non stop svaki dan jedva čekam da odem u frimu jer znam da je svaki dan zabavan sam po sebi.
Sanjao sam da sam je oženio. Bio sam najsrećniji u tom snu! Probudio sam se i setio se kako je četvrta godina kako je nema umrla je od tumora... Jako mi nedostaje moja Katarina.
Rođak kupio vikendicu i platio čovjeka da mu pokosi 7 duluma trave od prošle godine. Nas trojica smo pokošenu travu odlučili zapaliti jer je previše posla a trava nekvalitetna. Udaljili smo travu od voća, poredali u krug i odmaknuli jedno 2 metra od bašte, šume, komšija itd. Napravimo da vatra ide unutra a ne vani. Vjetar bio slab. Mi smo vilama gasili onu sitnu vatricu da se ne širi vatra. Vatra je bila visoka 4 metra a dima je bilo tonu. 5komšija pita treba li voda, šlauf, vatrogasci. Hvala ne treba. Sve je pod kontrolom, od početka do kraja. Komšije koje ne pričaju međusobno su se pomirili. Meni je ovo događaj godine.
Uvijek me zanimalo gdje odu djeca iz Doma za nezbrinutu djecu kad napune 18 godina. Zamislite njihov strah, moraju izaći na ulicu i ko se kako snađe. Kao odrasloj ženi, meni je to nehumano a i jako opasno za njih. Gdje odu, kako se snađu, voljela bih da napišete u komentarima svoje priče.
Spavala bih sa ocem dece koju čuvam (dadilja sam). Ako nešto započnem, njegova žena će da me otpusti i izbaci napolje, a posao i besplatan smeštaj su mi potrebni jer studiram.
Meni nije jasno odakle ženskom polu ideja da muškarac mora da im kupuje poklone? Ja sam bila u dugim vezama i nikad mi nije pao na pamet poklon, sramota bi me bilo i da tražim to. Čuj godišnjica - aj ne rise..
Mnogo volim da putujem, ali nažalost sa svojom platom ne mogu da omogućim i pristojan život (hrana, garderoba, računi itd.) i skupa putovanja. Zato sam počela da svu hranu kupujem na akcijama i da pripremam kod kuće, da uz standardni posao preprodajem knjige, rasađujem i prodajem cveće, ali i da garderobu kupujem kao polovnu preko internet sajtova. Rodbina, prijatelji pa i poznanici me stalno ispituju odakle mi novac, kako ja mogu i da se obučem i putujem i imam sve sa jednom državnom platom… Sram me je da kažem da kupujem polovno, sram da kažem da odsedam u sobama u stanu koje dele kuhinju i kupatilo, sram me je što pošteno živim i zarađujem, ali njih nije sram da guraju nos gde mu mesto nije.
Svoju devojku sam upoznao tako što sam vozio bicikl i u jednoj ulici vidim ona tegli neku tešku kantu do kontejnera, vidim muči se, ne može, i ja brzo odložim bicikl i priđem da joj pomognem, posle kad smo završili, njena baba me zvala na kafu u dvorištu, nisam nametljiva osoba ali sam pristao jer mi se svidela i hteo sam da produbimo kontakt, tad smo se ispričali, razmenili instagram i počeli da se viđamo. Sad se šalimo da nas je đubre spojilo. 😂