Kada god šef dođe po novac, nešto ostavi i meni za čokoladu. A ustvari zna kako teško živim i ponekad to njegovo "za čokoladu" me spasilo gladovanja.
Pucketaju mi koljena dok hodam, ustao sam u kasne sate da bih popio casu vode i cuo mamu iz sobe: "e moj sine, ni lopov ne bi mog'o biti".
Ljubaznost je postala toliko retka da je mnogi smatraju flertom! Imam veliki problem s tim.
Jednog dana ću ti se odužiti za sve što si uradila za mene! Živećeš kao kraljica, obećavam, jer ti si to zaslužila. Volim te mama!
Ponekad se pitam sta u ovom trenutku radi žena koja će se jednog dana udati za mene,gde je,kako izgleda,kako se zove,o čemu misli. Možda baš čita ovu ispovest a ne zna da sam njen budući :)
Mama i sestra mi se porađaju u isto vreme. Ne znam da li da plačem ili da se smejem.
Koleginici sam prije dvije nedjelje rekao da mi se javi kad joj bude dosadno, da odemo negdje na piće. Blago njoj, nikad joj nije dosadno...
2000. godina. Nas 2 zaljubljeni, živimo u Zagrebu... Nakon 3 godine veze ja za poslom u Dubrovnik ona u Beograd. Rastali smo se sa suzama u očima i rekli da ćemo nastavit živit i nikakve veze na daljinu. Jučer sjedim na kavi sa kolegama i čujem poznat smijeh. Okrenem se kad vidim nju. Suze su mi na oči krenule i samo sam se digao i krenuo prema njoj iako nisam znao ima li koga. Kada me vidjela skamenila se, a zatim osmjeh od uha do uha. U toliko godina ni ja ni ona nismo imali ozbiljne veze. Shvatio sam da prava ljubav nikada ne može proć i sada, ona se seli u moj stan a ja idem kupit prsten...
Tata, mama i ja smo, sve troje, završili Pravni fakultet. Tata i mama su pre 5 godina ostali bez posla, a ja ga nikad nisam ni dobila, otkako sam diplomirala. Živimo u iznajmljenom stanu, otkako smo izbegli iz Sarajeva i sad mama i ja šijemo po porudžbini, a tata radi na građevini i jedva nam bude za kiriju, struju i vodu. Juče sam prodala poslednji komad nakita, koji smo imali, prsten od belog zlata, koji sam dobila za 18-ti, da bismo imali nešto novca. Ali, sinoć, kad smo razmišljali šta nam sve nedostaje i šta nam sve treba, samo smo se izljubili, zagrlili i ostali tako zagrljeni jedno 10 minuta. Shvatili smo da nam ništa ne treba, dok smo zajedno i dok se volimo. Uprkos svemu, kad god izađemo na ulicu, nasmejani smo; kad god nas neko pita kako smo, kažemo ''Dobro!'' i niko ne zna kako teško živimo. Ali, volim ih najviše na svetu, sve bih dala za njih i oni za mene i samo to je važno!