Kada sam bila mala mislila sam da dok si beba-dete dobijes neko ime tome prikladno, tipa Sara, Luka... Pa kada odrastes (oko 30-ih godina) dobijas ime npr Mirjana, Zorka....i kad omatoris dobijes npr Zagorka, Milivoje, Stanislav itd....retard dete
Imao sam oko dvije godine, dok je rat bjesnio u mom gradu,i mama me vodila u obdanište kada se nije puno pucalo. Jednog divnog, sunčanog dana, mama me spremila i krenuli smo, međutim ja sam se "ukakio" i ona se morala vratiti da me presvuče. Čim je ušla u kuću, na mjesto gdje bi mi bili da se nije vratila, palo je nekoliko granata, i veliki broj ljudi je poginulo na tom mjestu. Danas kada god prođem tim trgom, zahvalim Bogu što smo mama i ja živi, i sjetim se da nam je "go*no" spasilo život.
Kad sam otisao prvi dan u zabavistu ugledao sam jednu lepu devojcicu sa repicem na kojem je bila vezana crvena masnica u tom trenutku odlucim da ce ona biti moja zena. Celo sam vreme pazio dok su citali nasa imena da otkrijem kako se ona zove. To popodne kad sam stigao kuci uzmem mali papiric i napisem "Biljana udaj se za mene". I od straha da neko to ne vidi i procita sakrijem papir u jednu rupicu u kapiji na dvoristu. Pre dva dana motam se nesto oko kapiju i slucajno zavirim u rupu i pronadjem ceduljicu neostecenu posle 29 godina. Zaista sam se obradovao sto je moje prvo ljubavno pismo ostalo sacuvano i sto sam se setio one lepe devojcice koja je bila moja prva simpatija.
Tata mi je poginuo kada sam imala godinu ipo. Ne sjecam ga se, i jedina uspomena koju imam na njega je njegova sveska sa crtežima i pjesmama. U toj svesci ima crtež jedne prelijepe djevojke. Kada sam pitala mamu ko je ovo, ona mi je rekla: ''Tako je tvoj tata zamišljao tebe, kada odrasteš.'' Nedavno sam se sjetila te priče i mislila sam da je to laž koju je mama rekla da bi me utješila, ali sam vidjela da ispod slike piše 'tatina princeza'. Tata, voli te tvoja princeza i možda nisam baš lijepa onako kako si me nacrtao, ali sigurna sam da bi tebi bila najljepša kako god.
Zabavljam se sa dečkom koji je iz bogate porodice, koji ima sve i svašta. Jednom prilikom sam prespavala kod njega, uveče kada sam se skidala da spavam, skinula sam čarape koje sam bacila u vis da proverim da li će da se zalepe na plafon samo da bih videla njegovu reakciju. Kada me je pitao šta radim rekla sam mu da proveravam da li su prljave i da ako se zalepe za plafon da mogu da se peru, a ako ne mogu još koji dan da se nose. On mi se toliko slatko nasmejao i rekao mi da me obožava i da sam jedina devojka koja nije s njim bila utegnuta i da se ponašam potpuno prirodno. Rekao mi je, ljubavi, sve su glumile "ribe" ti si jedina koja me je osvojila sa ovim što si uradila i zato te obožavam. I zajedno smo već 4 godine.
Drži mama predavanje sestri pred izlazak naveče, i kaže : '' U moje vrijeme je bilo sramota držati se sa momkom za ruku i ljubiti se po gradu.''
Tata: '' Ko zna na šta su bili nalik ti sa kojima si 'odala pa te bilo sramota.''
Godina 1995. obojica 10 godina, živimo za nogomet. Tada smo bili najbolji tandem na ovim prostorima. Toliko ponuda, toliko snova sa 10 godina, sve ih je srušila moja majka govoreći "nogomet ti neće kupiti kruh. Nigdje ne ideš, ići ćeš u školu." On je nastavio s nogometom, ja sa školom, obojica smo nizali uspjehe, ali u različitim prostorima. U nogomet sam se vratio sa 17 godina, ponuda iz Belgije nakon 2 mjeseca. Nisam punoljetan da sam prihvatim, a majka ni da čuje. "Nema kruha bez škole". Završio sam faks, zaposlio se u firmi, okružen ljudima koje ne volim, dok moj prijatelj okreće silne novce u nogometu. I evo me, danas punim 30.rođ. U suzama gledam trofeje i slike, dolazi majka i govori "tko ti je kriv što nisi kao on", prvi put da sam podigao glas na majku. Ako imate san i vjerujete u njega, borite se, pa makar i sami protiv svih. Vi krojite vašu sudbinu, ne vaši roditelji ili prijatelji. Nemojte zažaliti kao ja.
Kad bih mogla bar na jedan dan da budem muško, prvo što bih uradila je da se udarim u jaja ,da vidim koliko to zapravo boli.
Živimo u dvospratnoj kući što znači da imamo dva kupatila. Brat mi se redovno šiša mašinicom i uvijek mu pripomognem oko potiljka jer ne može sam da dobro ošiša. I tako je jednom prilikom ušao u moju sobu i rekao: ''Ajde ustani da mi pomogneš sa šišanjem." Ja sam pitala: ''Hoćeš gore ili dolje?" Mislila sam u koje će kupatilo. Njegova faca je bila neopisivo zbunjena i samo je odgovorio: ''Pa po glavi''.