Jedva sam našla posao, teškom mukom... radim za 650 eura. Iskreno, zavidim bogatašima. Koliko je lijepo kad znaš da sav profit ide tebi, da imaš novca u izobilju, sa živiš tako lagodno bez razmišljanja kad će leći ta plata prvog u mjesecu. Mislim, divota... to je život, a ovo što većina nas radi, to je PUKO PREŽIVLJAVANJE.
Kad sam otišla kod lekara i tražila da mi se urade nalazi jer imam crne duže dlake po licu koje su se pojavile, i po obrazima, bradu depiliram inače je skoro kao kod momka u kasnijem pubertetu, brkovi, a ne nausnuce, da sam to primetila i da svaki put kad se pogledam u ogledalo primetim da ih ima sve više, rekao mi je da prestanem da se gledam na ogledalo, i da će to biti rešenje mog problema.
Mislila sam da je lako prilaziti onome ko ti se sviđa, no jučer stojim ispred momka u kojeg sam zaljubljena i kontam ne daj Bože da sam muško. Ma ni glas nije iz mene mogao da izađe, sama sam sebi djelovala retardirano, a inače kobiva imam samopuzdanja.
Još uvjek patim za bivšom djevojkom svog najboljeg druga, koja se meni prva sviđala ali sticajem okolnosti drug je završio sa njom što sam i prihvatio.. U tom periodu sam se i ohladio od nje, sve dok njihova veza nije postajala ozbiljnija, i dok mi se ona nije počela uvlačiti pod kožu, predpostavljam zbog nedostatka vremena njenog momka i zbog sigurnosti koju je osjećala kod mene javljala mi se svaki dan, znali smo jedno o drugome skoro pa sve. Gledali smo se često, nekad i krili od njega, jer mu je u startu bilo super i čak mi je tražio da idem sa njom sve dok mu nije počelo smetat. Bilo je ponekad i blagog flerta sa njene strane. Radio sam nezamislive stvari za nju i ona za mene. Znala je šta sam doručkovao, kako se osjećam, i šta radim.
Raskinu oni, od tad niti jedna poruka između nas dvoje. Ona nađe momka uda se, rodi.. On nađe curu isto srećna veza a ja tu i dalje stojim nakon 2+ godine misleći o njoj i čitajući naše stare poruke. Živote kur*o.
Od novčanika, volim samo onaj koji izgleda kao neseser i koji se u jednom potezu otvori, a ne oni što se iz tri poteza otvaraju, ja stvarno ne znam odakle ljudima strpljenje i živci toliko dugo da ga otvaraju. To traje bar 4 sekunde dok se otvori, a ovako traje sekund.
Početak oktobra… sneg… hladno… već me muka hvata kad pomislim da dok dva puta trepnem stiže kićenje jelke...
Znate ono izreku "kap koja je prelila čašu"? E, to se meni večeras desilo. Već dugo vremena roditelji odvajaju mene, njihovu ćerku, od svojih sinova. Već su raspodelili kome šta ide, meni ništa, eto jer sam žensko. Večeras sam ih ponudila baklavom. Čula sam tatu da je rekao mami da ovo nema veze sa baklavom. Mene je to više zabolelo nego sve ovo prethodno. Jeste glupost ali definitivno kap zbog čega više ne mogu da budem ista prema njima kao pre. Isplakala sam se za sve što sam gutala u sebi do sad.
Kad god čujem pjesmu od Avicija, posebno "Wake me up" sjetim se koliko je život kratak, s kolikim se borbama ljudi nose, kako mladi umiru. Podsjeti me na ljepša vremena, al ujedno i baci u tugu jer je vrijeme tako brzo, a Avici, Avici je mogao toliko još hitova stvoriti, bio je jedan od najboljih.
Moj momak je onaj momak koji kada zove da se gleda film stvarno to i misli. Mesec dana veze, oktobar i zahladnelo je. Zove on mene da dođem da gledamo film i da prespavam kod njega. Ja se sredila, dugački crni mantil, ispod toga crni čipkasti donji veš i čizme na štiklu iznad kolena. Kako se penjem na taj njegov 4. sprat bez lifta on je već bio pokriven ćebetom na kauču i ja obuvena u dnevnu ulazim i skidam mantil on me gleda. Kažem mu napravi mesta i za mene, smrzla sam se. Skidam štikle i legnem pored njega. Tako prolazi jedan film, pita da pogledamo drugi, završava se i taj drugi, onda još jedan, znači treći gledamo i tu nisam mogla da čekam. Malo posle početka krenem ja u akciju. Da napomenem, imali smo odnose pre toga i znamo se tada već 2 i po godine. Tako da nije da ga je sramota, nego jednostavno čovek voli filmove. Sad će jos malo godinu dana od toga, ali je meni smešno kad se setim.
Kako svako malo pročitam i čujem da je neko mlad umro nakon kratke i teške bolesti, tako se sve više plašim otići kod bilo kojeg doktora.