Kada prodajem knjige đacima, uvek nađem nekog ko ne ume da se pogađa i obavezno mu uvalim za veće pare nego što bi kupio nove.
Nisam ustao iz kreveta dok nisam morao da ostavim mobilni na punjenje.
Trčim na Tašmajdanu svako drugo veče, više zbog toga da bih mozda upoznao neku devojku nego zbog kondicije.
Imo sam običaj ko mali, da uzmem komad sira trapista i da ga počnem grickati sitno pretvarajući se da sam miš, Jerry.
Kao klinac na svadbama rodbine obožavao sam da lupam prstima od sto u ritmu muzike misleći da ja sviram. Pre dva meseca mi je bila svadba, ja lupam tako kad na jednom pevačica meni pokazuje palac gore i odvuče me do klavijature, ja mrtav ladan počinjem da sviram nešto iz detinjstva, nešto poput žuta kuća i to...puna sala, 500 gostiju, svi umrli od smeha, a klavijaturista mi je uzeo i autogram!!
Po prvi put u životu mi se dogodilo da jedna devojka od mene želi samo ''kombinaciju''a ja ne, već ozbiljnu vezu.... :\
Toliko momaka me je pitalo da li treba da skinu svoju jaknu/duks da mi daju, nikada nisam htela, iako sam se smrzavala. Čekam onog koji će sam skinuti i staviti preko mene.
Mrzeo sam kad sam bio mali i kad mi je dosadno, a otac to primeti i me pita me: "Šta ti je sine"? Ja mu kažem da mi je dosadno, a on će: "Što ne pročitaš knjigu" uhhh!
Sedim ti ja u autobusu, dremam. Prliazi mi lik sa brzim naočarima, istetoviranim vratom, ćelav.
Pita: "Dečko, imaš kartu"?
Ja mu odgovaram: "Izvinjavam se, ja sam zaboravio kartu kod kuce".
Kaže on meni: "Ma zaboravio si ti k**** moj kući". Toliko o finoći.