Sanjam da nađem dečka koji će me voleti baš ovakvu kakva jesam.
Smatram da je moj dečko pi**a jer ne pije i ne puši, već dugo pokušavam da ga ubedim da počne ali on neće, blam me je kada odemo u kafić, a on naruči neki voćni sok jer ne pije alkohol.
Tata mi je umro kad sam imala 8. meseci, iako mi nikad nije ništa nedostajalo pored majke i braće uvek je postojala neka praznina u meni. Njemu je pre smrti najveca želja bila da dobije ćerku i tako sam i ja stigla 20. godina posle moje braće :D. Kad sam bila mala zamišljala sam da je moj tata neki tajni agent ili nešto (posledica gledanja tv-a) i da će jedan dan doći i jako me zagrliti i reći da mu je žao što nije mogao da bude samnom. Danas shvatam koliko je dečija mašta čudna ali i koliko pruža utehe.
Jutros sam usisao i obrisao prašinu u stanu. Posle sam otišao na pijacu da kupim povrće što sam kuvao za ručak. Usput sam uzeo neko cveće da malo osvežim terasu. Večeras pravim kolače, dolazi mi društvo. Morao sam da se udarim po m*****, čisto da proverim da li ih još imam...
Jednom sam naveče obukla farmerice i majicu, spremila se za školu, da bih ujutro mogla što duže spavati...
Uvek kad se javim nekome na ulici, obavezno pitam 'kako ste?' a onda se iznerviram jer me to stvarno ne zanima...
Znate kad sam ja shvatila da nemam veze sa ljubavlju? Prošle godine kada sam bila u Veroni. Tu postoji neki zid pored Julijine kuće, gdje se pišu imena zaljubljenih, stvavljaju katanci i lijepe žvake u čast vječne ljubavi. E pa kad sam ja zalijepila žvaku, spala je iste sekunde.
Svaki put kad učim za ispit i preskočim neko pitanje u fazonu: 'ma ovo neće biti' uvek baš to pitanje izvučem! Provereno sam baksuz.
Počela sam da pijem i da pušim samo da bih se uklopila u društvo.