Treća sam godina faxa, danas sam pao prvi ispit i to kod rođenog oca, ne smem da ga pogledam u oči od sramote.
Mnogo se nerviram. I ako nastavim tako mislim da će mi uskoro zdravlje biti ozbiljno narušeno. Volela bih da mogu to da promenim, ali ne znam kako. :(
Osuđivala sam moju sestru jer se rano udala i rodila dete na brzinu, a u stvari, sad kad je vidim sa njim mislim da joj malo zavidim.
U vezi na daljinu sam već godinu dana i nešto. I svaki put kad odem kod njega u grad razmišljam da li me vara i da li to ceo grad zna i smeje mi se i iza ledja pričaju: vidi ovu jadnicu, prešla je tolike kilometre, zbog nekog ko je vara ovde. Sutra idem i čak posle tolikog vremena, ja se plašim.
Šišao sam druga kad smo bili na moru, 10 minuta pred izlazak i crkla nam je mašinica na pola glave...
Bavim se fotografijom, često učestvujem na konkursima, ali mi je glupo da zovem druge da glasaju za mene. Prilično loš sistem biranja pobednika, a sve je češći.
Momak mi je u dva ujutru pred vratima ostavio punu kesu grickalica i slatkiša jer sam mu prije toga rekla kako mi se nešto slatko jede, a u kući nema ničega ni nalik. A to je možda i najmanje što je uradio za mene.
Uvijek kad prdnem ništa se ne oseća i ne čuje se uopšte, kao da nisam. Jednom prilikom sam sjedio sa djevojkom na klupici, opustio sam se ono kao neće da se čuje i to, ali kad sam odvalio to je tako puklo i smrdjelo je. Toliko me blam bilo da se više nikad nismo vidjeli.
Sa dečkom sam već godinu dana u vezi. Stekli smo poverenje jedno u drugo, nekako se razumeli i zavoleli. Sve je bilo savršeno do trenutka (8. mesec zabavljanja) kada sam saznala da me je na početku veze slagao za neke stvari, tj. još uvek se čuo sa bivšom. Jako sam bila razočarana, ali nisam želela da raskinemo, dok ne budem sigurna, htela sam da me samo ostavi neko vreme na miru da razmislim lepo o svemu. Objašnjavao mi je, slao poruke, ali sam kulirala. I noć pred moj polazak na put za Beč (išla sam tamo za raspust) popeo se na moj krov zgrade i došao do potkrovnih prozora moje sobe (inače se plaši visine). Uradio je i nemoguće samo da bi me video pred polazak. Iako sam se prepala i tresla cele noći kad sam videla glavu nečiju kroz prozor koji je iznad mog kreveta, to je nešto što mu nikad neću zaboraviti. Naravno, pružila sam mu drugu šansu (poslednju) koju, nadam se, neće prokockati.
Koristim rukavicu za vađenje tiganja iz rerne da pomeram stonu lampu kad se zagreje.