Kada sam položila vožnju, prvo što sam tražila tati da mi pokaže je put do KBC "Bežanijska kosa" da bih babu mogla redovno da vozim u bolnicu, kad god joj nešto zafali pošto on ne stiže uvek zbog posla.
Najuzbudljivije što mi se u životu desilo je da sam se jednom u ovih 25 godina švercovala u autobusu. Tugomir.
Kada sam imao 9 godina platio sam komšinici da me poljubi, moj otac je to nekako saznao, i sada mi je 19 godina i kad mu tražim pare kaže mi pazi šta radiš, i crkne od smeha.
Moj deda uveče ne može da spava. Uvek ima baterijsku lampu ispod jastuka. Ustane on tako svako veče sa sve lampom i ide od sobe do sobe i pokriva nas. Neretko se probudim i vidim kako mi je lampa uperena u lice i dedu kako me pokriva. Jedan je deda!
Kad spremam ispit uvek kupim čokoladice, grickalice, kafu, pripremim knjige i kad treba da počnem da končno učim, sve to pojedem, popijem i zaspem...
Svake godine, poslednji dan na moru upoznam nekog zanimljivog dečka, tako već par godina unazad.
On je jedini uspeo da probije zid koji sam postavila oko sebe, uspeo je da me otopi iako sam ja uvek u njegovom prisustvu bila ledena i nedodirljiva, a zapravo sam obožavala kad je tu. Ali plašim se da je kasno, više ga ne viđam, iako se sad ja trudim oko njega. Bojim se da je kasno i da sam propustila priliku da budem srećna... Sad bih čak i svaku fudbalsku utakmicu pogledala samo da sam pored njega, a kad je on hteo da se slika i pleše sa mnom ja nisam htela...
Moj deda priča sa poznanikom, i kaže kako ima unuku koja ima dva završena fakulteta i sada je upisala treći, a ustvari ona je sada krenula na treću godinu fakulteta.. Deda kralj.
Ne znam kako i zašto, ali se na kraju uvek ispostavi da se moj drug zaljubi u mene. Čim pomislim da napokon imam pravog druga, on mi izjavi ljubav. Ja ni prema jednom ništa ne osećam osim one drugarske, ortačke ljubavi. Mrzim što samoj sebi namećem osećaj krivice, ali isto tako znam da ja ni u jednom trenutku nisam dala povoda ni jednom od njih, da pomisle da može da bude nešto među nama. Sad moram još jedno prijateljstvo da ugasim, jer ne mogu da objasnim čoveku da možemo samo prijatelji da budemo. Bedak.
Ležim na krevetu, laptop na meni, kad iznenada beli dim prolazi ispred mojih očiju u dva mala oblačića. Srce mi je stalo, pogubih se! Kad ono, ugasila se mirisna sveća na podu na koju sam kompletno zaboravila.