Razmišljala sam dugo da uzmem maminu zlatnu narukvicu i da je prodam jer sam u dugovima. Prodala sam i grize me savest.
Kad tata dođe da mi priča o koaksijalnom kablu i Nikolii Tesli baš kad treba da se spremam za izlazak.
Kad nosim brus grudi mi izgledaju prelepo i veliko (inače ne nosim push up, ne stavljam čarape, toalet papir i ostalu opremu), a čim skinem ni s od si*a.
Meni su uši toliko klempave, da kad stavim kosu iza njih i savijem se, ne pada.
Ceo svoj život se prema ženama/devojkama ophodim kao skot. Cilj mi je da ih zaljubim u sebe i onda da ih odbacim. Nikad nisam bio zaljubljen i rekao sam sam sebi da se nikad neću oženiti. Priroda mi je dala lepo lice, dok sam, da bih imao dobro telo i slatkorečivost vežbao svakodnevno. Glavni cilj je kao što rekoh da nateram devojku da se zaljubi u mene, a onda joj slomim srce na najgori mogući način. Plakale su, neke su me čak preklinjale na kolenima da ih ne ostavim, ali to mi je samo punilo ego. Razlog tome je moja majka, koja je ostavila mog oca i svoja dva sina zbog drugog muškarca. Gledao sam oca godinama kako pati zbog toga, ali je kao samohrani otac uspeo da iškoluje mene i mog brata. Jedina devojka koju nisam želeo da povredim je rođena sestra mog najboljeg druga, rekao sam joj da se skloni od mene jer će se kasnije kajati i nisam želeo da rizikujem drugarstvo zbog svojih stavova.
Moj drugar bio kod kuce sa devojkom, sami njih dvoje. Inače u vezi su bili oko 2god. Pred veče pozove njega društvo na fudbal. Ona kao idi, ostaću ja gledacu malo tv dok se ne vratiš. I ode on kad tamo 4-5 ekipa, njemu se nije dalo čekati i vrati se. Sad pokušati citirati njega... Kaže: " Vraćam se ja, ulazim u kuću, kad čujem neke zvukove na spratu. Aj kontam ostala je ona, gleda tv, sluša muziku, šta znam. Raspremim se i krenem na sprat do nje. Kako sam se približavao mojoj sobi zvuk i buka su postajali sve jači. Vrata nisu bila zatvorena do kraja, provirim kad ona se pamprči (k*ra) sa nekim likom NA MOM KREVETU U MOJOJ SOBI. Izađem na balkon, zapalim cigar, ispušim. Vratim se unutra oni još odrađuju poso. Uđem i kažem OĆE`L TO DOMAĆINE." Naredna scena par sek. niko ništa ne progovara. Posle je krenulo neko pravdanje, nije to tako bla bla bla.. Raskinuli su naravno. All nikad neću zaboraviti kad je reko OĆE`L TO DOMAĆINE, ja sam plakao, i dan danas kad se setim zaplačem od smeha. KRALJ.
Babica sam... i posle svega ja ne znam kako ću se poroditi kad znam sve moguće komplikacije i kako to sve ide... Blago vama koji ne znate.
Smatram da je 16 puta teže kupiti poklon za mušku osobu nego za žensku.