Udaljena sam od svojih roditelja hiljadu kilometara, živim sa dečkom i tako često kad je on na poslu, ja uzmem njihovu sliku i isplačem se. Bude mi lakše.Oni su moje sve.
Moj tata je imao gadan udes pre nego što sam se rodila. Pre par meseci je došao kod mene u sobu i u suzama mi rekao: " Ja mislim da sam onaj udes preživeo samo da bi ti sad bila ovde..." Ništa lepše u životu nisam čula.
Sjećam se u osnovoj školi sam znao nastavnici pročitati domaći zadatak iz prazne sveske. Dok me nije provalila davala mi je petice.
Moj tata, koji je napunio 52. god, jučer je došao na ideju da igramo čovječe ne ljuti se. I svi smo pristali, nakon par trenutaka, majka i otac su se toliko zaigrali da su čak onako ko dijeca posvađali, zato što su ih srušili. Onda sam shvatila, da su oni i dalje zapravo dijeca u duši!
Desilo mi se par puta da su drugovi pokušali da me poljube i pritom se ispalili i shvatili da ništa neće biti. Nikad nikome nisam to pričala, da ih ne bi bio blam pred drugima ili šta već. Na kraju krajeva cenim ih više jer su makar pokušali, smorili su ovi što čekaju da im sama priđeš...
Tata me je jutros probudio rečima " Miloše bekrijo ,sve si pare popio" ... morao sam ustati xD
Volela bih da se udam samo zato da bih imala da spavam s nekim dok grmi..
Sećam se sistematskog pregleda u osnovnoj školi, dečacima su doktorke pregledale i testise. Drug je nosio kondom, doktorke su ga upitale zašto je to stavio i da li zna šta je uopšte to, a on je jadničak odgovorio "Pa i devojčice nose uloške" ...
Kad god se posvađam s momkom, uzmem svoj telefon i tipkam poruke, da bi se on pitao s kim se ja to dopisujem. A ustvari šaljem poruke mami, bratu... nekome za koga znam da će mi sigurno odgovoriti.
I sada, kao i nekada kada sam bila mala, dok čekam da prođe teretni voz obožavam da brojim vagone...