Uvijek kad bi gledali crtani " Ljepotica i zvijer" moj brat i ja bismo se sakrili iza fotelje svaki put kad bi se zvijer pojavila ...
Najviše bih voljela da ga za dva dana, na svoj rođendan, ugledam na vratima sa jednom najobičnijom ružom, da mi kaže da me nije prebolio i da me voli kao i prije tri godine...
Volim da gledam tuđi opran veš na žici, da vidim šta tu sve ima. Ne znam zašto.
Mislim da je mami žao što sam upisala fakultet koji sam ja htjela.
Kad god vidim one golišave modele na tv-u ili u nekom spotu, ja se pitam kako njihove tate reaguju na to.
Šefice su ostavile upaljen facebook i pročitao sam njihov chat, i video da me zovu mali... :/
Kad sam bila mala, uvek kad je bio neki maskenbal ja sam bila stara baka koja prosi, dok su ostale devojčice bile princeze.
Svaki dan uradim nešto čega se plašim i nikad mi nije dosadno.
Želim da mi pridje neko nepoznat i da mu ispričam ceo svoj život... Onako da budem sjeban uz cigaru i neku žestinu.
Sinoć mi je mali imao temperaturu. Plakao je i probudio i starijeg brata. Cijelu noć nisam spavala, za razliku od muža koji je glasno hrkao u spavaćoj sobi i uopšte se nije obazirao na to što se sama borim sa dvoje male djece. Ujutro je otišao negdje nije se ni javio gdje će, čak ni marku za hljeb nije ostavio. Da je bar nazvao da upita kako je dijete ali nije se udostojio, kamoli treba li meni išta... Naveče je došao, muzika je grmila iz auta, sa skupocjenim telefonom i osmjehom od uva do uva...naravno, para za telefon, cigare i kafanu uvijek mora biti... Ujutro je opet negdje otišao, ništa nije rekao. Hvala Bogu, mališa je bolje. Skupila sam nešto para pa ću ih sad koji dan odvesti u igraonicu i na kolače. Dobra su to djeca. Nisu oni krivi što sam se ja udala za idiota. Sad samo mogu da molim Boga da nađem posao...