Jednom prilikom dok sam bila kod dečka pozvala me je njegova baka da me pita nešto u poverenju. I držeći moj brijač unela mi se u lice i šapnula 'briješ minđžu,a?' Ja sam i dan danas zbunjena.
Nisu mi jasni roditelji koji sunčaju decu na moru bez kupaćih gaća uz izgovor da "lepo pocrne", kao da će gologuze da ih šetaju kad dodju kući...
Kada sam bila mala (2-3 god) rekla sam da su blizanci oni koji žive blizu.
Žao mi je što današnji klinci ne znaju šta su "aračkinje baračkinje" i "ćorava baka".
Mrzim to što kad god šetamo umesto da me uhvati za ruku on pored mene šeta kao maneken, ponekad uopšte ne obraćajući pažnju na mene..
Bojim se da kad izađem napolje ne dobiijem upalu i ovo malo mozga što imam.
Kompjuter mi je u jednom uglu sobe. Ima net, ali nema wi-fi... Fejs koristim stalno. U ćošku, dijagonalno od kompa, preko telefona hvatam wi-fi od komšije, jer mi treba za watssapp i ostale gluposti...
I tako u toku dana, u toku dopisivanja, pređem oko 10km tamo-vamo.
Odoh na polu maraton da probam! :D
Prošlo je 7 mjeseci od kako je moj momak poginuo u saobraćajnoj nesreći. Danas je trebao da slavi 18 rođendan. Tata me je odvezao do groblja, da mu poželim srećan rođendan, a tamo sam zatekla njegovog najboljeg druga, kako u odijelu sjedi kraj njega držeći pivu, na zemlji je također bila jedna piva, i pričao je sa njim. Nisam mogla da vjerujem svojim očima, to je pravi prijatelj.
Najviše mrzim kad me neko pita:"E jel ti to prava tetovaža?" Jok bre, furam onu iz žvake!
Kada idem na neki put obavezno ponesem sve knjige, sve što trebam učiti iako znam da neću ništa otvoriti kažem sebi "za svaki slučaj". I stvarno, jednom nisam ponijela ništa i imala sam toliko vremena i što je još gore, učilo mi se, pa me savjest pekla. Od tad redovno nosim sve knige, skripte i sveske. Ponekad ih čak i otvorim!