Godinama se zabavljam s dečkom koji me fizički ne privlači...
Kad igram igricu dok moj čovečuljak skače redovno skačem sa njim.
Mrzi me da čekam da se skuva voda za nes pa samo sipam toplu vodu iz česme.
Ponosna sam što sedim kući na moj račun jer nisam pristala da mi dečko odnosno njegovi roditelji plate letovanje.
Jednom prilikom sam pitala tadašnjeg dečka: "Da li bi ikada bio u ozbiljnoj vezi sa devojkom za koju znaš da ne može imati dece?" , odgovor je bio: "Ne bi, ipak volim decu i želim da ih imam mnogo." Pitanje nisam postavila bez razloga. Bili smo neko vreme zajedno, zavoleli jedno drugo. Priznala sam mu da neću moći imati decu. Nije mu bilo jednostavno. Lečila sam se - bezuspesno, tada je bio uz mene ali sam ga pustila da traži svoju sreću negde drugo.
Svaki dan se pitam da li cu naci nekoga koga cu zavoleti i ko ce reci: "Pa možemo i usvojiti bebu." :)
Kada gledam neki horor uvek smišljam bolje načine da pobegnem od ubice, od glavnog lika.
Dolazim sa dva drugara na bus, mamurni, nenaspavani, krenuli kod druga u Sarajevo. I tako zaspimo nas trojica u busu , prođemo Sarajevo probudi kondukter drugara da izađemo jer smo stigli na zadnju stanicu (na moru) . Tad jaran iz sna počne da govori " ljudi budite se , poplavila Miljacka "
Stojim u centru grada i gledam devojke koje prolaze, sve liče jedna na drugu, sve se oblače na isti fazon, sve su kopija kopije... Ni jedna više nema svoj ukus, stil oblačenja...
Ulazim ti ja danas tako u kuću i imam šta i da vidim. Brat od 20 god. odvrnuo muziku, stao ispred ogledala i peva. Jadan postideo se čim me je ugledao.
Кад год кренем до града на кафу , увек се та кафа претвори у пиво.