Saznala sam gdje baka drži slatkiše i svaki dan uzmem samo jednu bananicu :D.
Kad god mi je teško na fakultetu, ja pomislim da ću biti prvi diplomac u porodici, posle više od 70 godina i odmah prionem da učim.
Polako se pretvaram u ozbiljnog dosadnog matorca. Samo hoću da i moja deca jednom znaju da sam i ja bio kul.
Već 2 godine svako veče kada legnem da spavam mislim o tome da je još živa i da će me sutra ujutro buditi za posao...
Kada idem sam po mraku i kada nema nikoga u blizini, uvijek se okrećem na obe strane za 90° kao da razgledam nešto oko sebe, a ustvari krajem oka gledam da me neko slučajno ne prati...
Danas mi je u prodavnicu usao dečak od desetak godina i tražio coca-colu sa imenom Maja.. kako nisam mogla da pronađem, pitala sam ga hoće li onu na kojoj piše simpatija. Dečak se sav zacrveneo i rekao mi: A ne, to mi nije simpatija, to je moja sestra koju boli stomak pa sam želeo da je oraspoložim.. Istopila sam se:-)
Uvek kada izlazim i moji me pitaju: '' Kad se vraćaš?'', odgovorim : ''Pa nisam još ni krenula.''
Retko nosim haljine, pa kad se osmelim i obučem neku imam osećaj kao da idem gola.
Pre par godina sređujući svoj ormar našao sam hrpu nekih ilustrovanih knjižica iz detinjstva koje mi je majka čitala i među njima priču "Devojčica sa šibicama"- Hans Kristijena Andersena.
Počeo sam da čitam. Toliko me je pogodila da sam plakao kao malo dete.
Voleo bih da sam bogat i da imam svoju firmu u kojoj bih zaposlio sve svoje drugove i drugarice koji su otišli u inostransto da rade, tako bi svi ponovo bili zajedno i srećni kao pre mnogo godina.