U trenucima ludosti odem na google translate, napišem svakakve nebuloze, i onda crkavam od smijeha robotu koji to izgovara na našem jeziku.
Redovno imitiram dečiji glas kad me zovu ovi da mi reklamiraju nešto, kao nisu mi tu roditelji i ne znam kad se vraćaju.
Volim što mi momak govori da treba da se ugojim, iako imam par kila viška.
Mnogo mi je žao moga muža, zato što je uz mene u paketu dobio i moju parazitsku familiju, mislim pogotovo na mog oca koji je tipičan proizvod komunističkog doba i hodajuća parola "kako ćemo-lako ćemo".
Najljepši mi je osjećaj u životu bio kada mama tek osušene i tople čarape skine sa šporeta i navuče mi ih na noge. Probala sam jednom sama sebi ali nije isto, mama je ipak mama.
Bio sam u Beogradu na 2 dana sa curom koja mi se sviđala... Ona je htela da ostane i treći dan kod drugarice, ja nisam imao gde da prespavam drugu noć, ali sam pristao, pa sam cele noći šetao po Beogradu...
Žena i ja za slavu, čim gosti odu, obeležimo od koga je koji poklon. Da nam se ne desi, kad prođe vreme, da ih vratimo onima od kojih smo ih i dobili.
Zadnjih mjesec dana, svako jutro, dok mama sprema doručak, ja uzmem mob, sjedim pored nje i čitam joj ispovijesti. Nikad nismo imale bolji odnos. Hvala vam.
Jednom prilikom kada sam šetala sa ocem upitala sam ga: ''Da li si ti nekada dobio neku nagradu, loto i slično?''
On mi je odgovorio: ''Da''
Onda sam ga ja upitala onako radoznala: ''Stvarno, a kada?''
On mi je odgovorio datum mog i sestrinog rođenja.