Ne ustajem kada završim nuždu, nego kada je igrica koju igram gotova.
Osoba koja me je najviše povredila u životu je upravo ona koja mi je dala život.
Skontamo se neki lik i ja na moru ( znali smo se i od ranije) i jedno veče se dogovorimo da se nađemo u 20h ispred pošte u Igalu i tako dođem ja na vrijeme a njega nema, prođe 15 min, njega nema...nakon pola sata odlučim da se vratim kući i stanem na stanicu da čekam gradski... i taman kad sam krenula da zakoračim eto njega.Ja se napravim blesava i uđem a on zamnom i ja onako ljuta produžim do šofera da sam što dalje od njega a on će: " Izvini mooolim te nije bilo namjereno. Pa što se ljutiš kad sam htio da ti budem lijep. Vidiš OBRIJO SAM I NOGE ( pri tome dižući jednu nogu u zrak),zato sam i kasnio. Cijeli bus je gledao u mene i svi su se smijali a meni je došlo da se ubijem.
Kupio sam na Beer Festu onu plastičnu mlatilicu za muve i prilazio sam devojkama, lagano ih udarajući po ramenu sa tom napravom uz priču "Ti si moj komarac".
Kad pričam nešto sa svojom babom i ja joj kažem "ali baba...", ona meni odgovori "nisam ti ja Ali Baba".
Mrzim kada svi očekuju da odmah obučem i probam odjeću pred tim ko mi ju je donio kao poklon.
Imam 16 godina, šta god uradio u životu, trenirao sam fudbal tata mi ni jednom nije rekao bravo, trenirao aikido tata mi ni jednom nije rekao bravo, u vrtiću sam osvojio bronzu iz kratea tata mi nije rekao ni bravo, u školi sam se trudio ali mi ne ide..
Šta god uradio u životu samo želim da imam odobrenje od tate da znam da je ponosan na mene!
Na vjestima sam čuo kako mi je uhapšen prijatelj i naglas sam reko ja njega znam, dok su mi roditelji ostali bez teksta.
To je bilo leto. Reka, mala varoš, sunce koje prži. Svi mi klinci, skoro sva braća i sestre od tetaka, stričeva, ujaka ... na okupu. Po ceo dan igramo igre uz mirise logorske vatre, roštilja, pečenog mladog kukuruza i zvuke nove pesme Riblje Čorbe "Komšije će da me biju". Ja sam među tom dečurlijom hteo da budem neki faktor, pa sam sav važan pobegao od kuće.
Sakrio sam se na obližnji tavan malog ambara, tu blizu, da ih sve čujem i vidim kako pate bez mene. Nakon dana provedenog u polumraku družeći sa paučinom, smrdljivim crnim lukom koji se tu sušio, žedan i gladan siđoh u dvorište. Lepo sam se napio vode, najeo. Ključna rečenica: niko nije ni primetio da me nije bilo. Tog dana sam naučio da nisam nikakvo posebno m*do i da zapravo delim ovu planetu sa milijardama sličnih sebi.
Kaže meni tata: "nemoj da jedeš toliko slatkiša, poispadaće ti svi zubi.. i onako si mršava ko motka, kad te vidi neki dečko reći će: vidi je grabulja!" Hvala tata!