Odrastala sam po hraniteljskim porodicama, sad imam 27 godina, uspela sam da stanem na noge, imam nekolicinu dobrih prijatelja i verenika bez koga ne mogu da zamislim život. Pre 5 meseci imala sam tešku saobraćajku dok sam vozila pod "gasom" i nedelju dana sam bila u komi. Zahvalna sam dečku i prijateljima što me nisu ostavili na cedilu i što su sve vreme bili uz mene i imali strpljenja. Čini mi se,a to mi je i većina rekla, da sam se promenila na bolje, zahvalna sam Bogu na svakom novom danu, neopisiv je osećaj dobiti drugu šansu.
Kada mi je mrsko da izdepiliram noge, samo navučem farmerke.
Mrzim kada pričam nešto i u pola priče zaboravim kako se ta reč kaže na srpskom, a znam kako da je kažem na engleskom.
Увек када идем негде обучем танге или боксерице, ал' зато кад сам кући оне бабске гаће до по' леђа.
Otišla sam da na čupanje obrva. Devojka koja mi ih je čupala, očupala ih je svaka joj čast. Narednih mesec dana ću morati da ih docrtavam.
Kad brat ide na ispit kažem mu: vrati se sa štitom, ili na njemu.
Mrzim kad u prodavnici na kasi čekam da mi vrate 20 feninga, ali ih jako želim, i onda dok prodavačica ne izvadi kusur ja se pravim da tražim nešto po torbi, da ne ispadnem očajna za 20 feninga, zgrabim ih i nestanem.
Uvek kada izvadim veš iz mašine, zavrtim bubanj dva-tri puta... kao malo dete.