Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Moj tata za onog smajlija na skajpu koji pokazuje srednji prst kaže da zapravo čačka nos i stalno mi ga šalje..
Često krijem svoje emocije i sve držim u sebi. Tako sam i NJEGA oterala iz svog života. Da sam te večeri dozvolila sebi da zaplačem pred njim i rekla mu sve što sam danima pripremala u svojoj glavi, sada moje noći ne bi bile duge i bolne.
Kada sam bila mala, sedela sam u dvorištu i uvek kada bi prošao neki čovek rekla bih:,,Zdravo, želim vam lep dan".
Svi misle da sam realistična, strašno "kul" , ponekad čak i cinična, a ja ustvari samo želim da volim i da mene neko voli, ali sam prevelika kukavica da to i priznam.
Kad god malo otvorim vrata ili prozor, a grijanje radi, ćale mi uvijek kaže: ''Šta ja grijem, atmosferu?''
Uvek imam problem kada negde na netu treba da popunim neki formular pa mi traže e-mail, uvek tripujem da će da ga hakuju.
Moja djevojka se naljutila na mene jer sam kasnio na vječanje u njenom snu.