Nikad nikoga ne pitam kolika mu je plata, je li našao devojku, zašto se ugojio, zašto se tuče u gradu, zašto nosi japanke, zašto ne polaže ispite redovno itd. I isto očekujem od ljudi, jer mislim da je to sastavni deo kućnog vaspitanja.
Jednom mi je najbolji drug kroz šalu rekao da muško-ženska prijateljstva nisu prava ako se ne krunišu sexom. Naše smo krunisali i evo uskoro ćemo brak krunisati detetom. I dalje mi je najbolji prijatelj i sve što može biti...
Imam 40 godina, i ljudi me uporno pitaju zašto se nisam udala, zašto već nemam troje dece, i, između redova, šta to nije u redu sa mnom.
I nemam blagu predstavu šta očekuju da im odgovorim.
Smatram da je moj dečko pi**a jer ne pije i ne puši, već dugo pokušavam da ga ubedim da počne ali on neće, blam me je kada odemo u kafić, a on naruči neki voćni sok jer ne pije alkohol.
Ceo život me drže u okovima i ne mogu da se oduprem. Ne mogu ništa sama da uradim, ne mogu da donesem sama odluku, ne mogu da odem do prodavnice bez dozvole... Mislim da zaslužujem više slobode i autoriteta nad sopstvenim životom. Imam 21 godinu, a roditelji mi ne daju da živim.
Komšija me je podmitio sa novim iPhone-om da ne kažem njegovoj ženi da ima švalerku.
Ponekad kada se brijem ostavim samo brkove kao Hitler gledam se par minuta te ih obrijem.
Svaku noć molim Boga da je zaboravila da popije pilulu... Šta ću kad je volim i hoću da mi rodi klincezu/klinca...
Често лажем другарице да имам неке обавезе или сам прехлађена, а у ствари идем на Звездине утакмице. Оне не могу да схвате колико ми то значи, па је боље да смишљам изговоре.
Kada dođem kući više me ne pitaju "Da li si pio?'' već ''Šta si pio?'' .