Sinoć sam na keju ugledala starijeg čoveka, oko 70 godina, kako uči da vozi rolere. Bio je sam. Verovatno ga je bilo sramota da to radi po danu. I ako mu i nije išlo najbolje, bio je uporan kao malo dete. Baš sam se raznežila. Ulepšao mi je veče.
Kad sam bio mali najviše sam mrzeo kad na mom rođendanu ostala deca duvaju svećice :/
Mnogo se nerviram. I ako nastavim tako mislim da će mi uskoro zdravlje biti ozbiljno narušeno. Volela bih da mogu to da promenim, ali ne znam kako. :(
Imam samo jednu sliku sa mamom na dan venčanja... Tako mi je krivo :(
Bila sam ponosna kad sam skužila da sam se večer prije velikog ispita pomolila da dečka prođe želudac, a nisam za svoj ispit.
Užasno me nerviraju oni muškarci koji su kao ženskaroši, svako veče sa drugom devojkom, a onda hoće nevinu da žene!!! Licemeri!!!
Ulazi direktor u moju kancelariju, i pita :"Šta radiš?"- misleći pod tim koje zadatke trenutno obavljam, a ja mu ladno odgovorim "E'o ništa, ti?"
Nekad kad radim nešto na kompjuteru, zamislim da sam na nekom takmičenju pa pokušavam što brže da klikćem mišem i kucam.
Dobila sam tako grozan parfem da jedino što mogu s njim jeste da parfemišem stopala. Upravo to i radim, hladim prstiće. :3
Danas sam položila jedan od najtežih ispita na fakultetu. Nisam spavala, nisam jela, zapostavila sam samu sebe... I danas se sav trud isplatio. Ali najdraže mi je od svega kad sam vidjela koliko se ljudi brine oko toga da li ću položiti ispit jer su svi znali koliko se mučim oko njega i koliko mi je važan. Koliku zapravo imam podršku, koliko sam iskrenih zagrljaja i osmijeha dobila danas. Mnogo mi je drago što sam uspjela sa 20 godina da stvorim neki krug ljudi oko sebe koji me baš vole i koje volim. Uspjeh je još veći kad ga možeš podijeliti sa pravim ljudima.