Ne ustajem kada završim nuždu, nego kada je igrica koju igram gotova.
Napisala sam pismo sebi koje bi trebalo da pročitam za 10 godina. Hoću da vidim koliko sam se promenila.
Jednom sam jela makarone za ručak i kinula, makarona mi je izletela kroz nos...
Stalno se zezam i šalim. Posle, kada pokušam nešto ozbiljno da kažem, niko me ne uzima za ozbiljno, svi smatraju da se zezam. Težak je život nas dvorskih luda ...
Imam nadogradnju kose već duže vrijeme.. i pošto mi je uskoro vrijeme za korekciju, ponekad mi otpadne pramen. I tako jednom prilikom izađem ja s momkom, i sve super prođe. Međutim zove on mene sutradan i pita ' je l' ti boluješ od nečega?' I ja onako, zatečena pitanjem, izbezumim se.. dok mi nije objasnio da mu je ostao pramen kose u autu..
Uvek sam mislio da imam ja velike probleme u životu...i kad dođem da čitam ispovesti me je sramota zbog toga. Divim se nekim ljudima koliko snage imaju!
Učili smo iz psihologije kako majmuni koriste jedan mali štap kako bi dohvatili duži, a njime bananu koja se nalazila na određenoj visini u kavezu, na šta je moja drugarica rekla :,, Čoveče, ala su oni pametni, ja se toga nikada ne bih setila! ''
U poslednje vreme hvatam sebe kako živim od datuma do datuma. Tipa, ako je nešto bitno u subotu, kao da se tu završava život. Ne razumem samog sebe.