Došao nam je stric u goste, i kad me je video, rekao :" mnogo si lepa, baš si se prolepšala", a moj otac je na to odgovorio: " da se nisi ti to napio od jutros?"
Zvoni jednom telefon, javim se ja, učini mi se da je mamina drugarica i uhvatim ja da se sprdam sa ženom, da bi se ona, nakon par minuta mog lupetanja predstavila i da bih ja shvatila da je to moja razredna. Blam godine!
Uvek imam spreman odgovor kad me šef pozove telefonom i pita šta radim.
Moja najbolja prijateljica se seli u drugi grad. Napisala sam joj pismo. Na koverti piše da otvori kad joj bude najteže, jer želim da zna da sam uvijek uz nju. U koverti se nalazi zajednička slika, papir na kojem su ispisani naši nezaborani trenuci i paloma da obriše suze nakon čitanja... Ujutro se rastajemo, biće teško...
Gledam ljudi oko mene sve nešto u problemima, nemaju posao, ostavili ih dečko/devojka, počeli ispiti...a meni jedini problem da l da se ofarbam u crno ili čokoladno braon?
Kada sam bio mali, kada god bih jeo neki slatkiš nisam hteo da pijem vodu, ma koliko bio žedan da ne bih isprao sladak ukus iz usta.
Kad sam bila mala mislila sam da je krv kada upucaju čovjeka u filmu ili seriji, ustvari kečap.
Svaki put kada ne znam kako se piše neka reč, kao fol pišem svako slovo posebno, da ne vide ljudi koliko sam N E P I S M E N...