Upisao sam fakultet da bih lakše otišao iz države... Ne ponosim se time ali...
Juče sam našao igračkicu koju sam hteo da poklonim devojci koja mi se jako sviđala, ali nisam imao hrabrosti to da joj kažem... Ne znam zašto. Valjda zato što me je gledala sktriktno kao druga... To je bilo pre jedno 5 godina, u srednjoj... Sada smo zajedno na faksu, kolege, sasvim se lepo slažemo, čak štaviše, postajemo jako dobri prijatelji. Planiram da joj dam tu igračku i ispričam joj celu priču. :)
Mnogo me nerviraju ljudi koji me smaraju pitanjem ''Kad će beba? Šta čekate, dugo ste zajedno bla bla bla''. Ta pitanja i komentari me mnogo zabole, jer se lečim od steriliteta.
Uskoro radim tetovažu sa momkom i svi nas osuđuju. Kreteni misle da ćemo prekinut, mrzim što podcjenjuju naše osjećaje. Naša ljubav je dovoljno jaka da opstane.
Kada se osećam sam, i da su me svi napustili, odem negde pored autoputa i sedim na nadvožnjaku ili pored žice i gledam te ljude koji prolaze. I znam da se to samo u tom trenuntku dešava i da se nikada više neće desiti da se baš svi od njih nađu na tom istom mestu u isto vreme... To radim od svoje 10-te godine sada imam 20.
Danas sam išao sinu prvi put na roditeljski i kada sam stao na vrata učionice video sam da mu je učiteljica moja prva ljubav sa kojom sam dugo bio u vezi, naglo sam se okrenuo i izašao i ona me nije videla..ne znam zašto sam to uradio a i ne znam kako sad da obljasnim zbog čega nisam bio na roditeljskom..
Mrzim kad čistim staklo od izloga gdje radim, pa mislim kad se spustim dolje pri dnu i isprćim dupe da neki muškarac stoji iza mene i znate već dalje...
Kad je moja drugarica saopštila svojima da je na budžetu, njen otac je konstatovao 'Zato nam i država propada, kad tebe finansira'.