Piškim u moru, a da to ne bi neko provalio, ja za to vreme pravim neke talase.
Kada zovu ovi što reklamiraju proizvode, lažu za nagradne igre, imaju neko pitanje o proizvodu, nekoj stranci itd, većina ljudi im kaže da ih ne zanima i trude se što brže da ih 'skinu' sa grbače, a ja se uvek uvatim sa njima u priču. Razglabamo tako, požalim im se na neki problem, ispričam da sam dobio keca iz mate i tako... Čak sam sa nekim devojkama-sagovornicama flertovao na žvaku kako idem u teretanu, radim u prodavnici zdrave hrane i meditiram uz sumrak.
Jutros sam polagao prijemni ispit za matematiku. Polovinu zadataka sam rešio svojim znanjem, a preostale sistemom "eci-peci-pec".
Ponekad mi je motivacija da pomažem drugima to što će imati pozitivno misljenje o meni.
Žena i dete me ne podnose. Zato ostajem na poslu ceo dan. Nedelju mrzim posto moram da ostanem kući i gledam omnibus Sulejmana.
Svaki put kada gledam horor film i kada znam da će nešto da iskoči prekrijem oči rukama, ali ipak škiljim kroz prste.
Mama mi je čestitala rođendan tako što je ušla u moju sobu rekla mi srećan rođendan, budi se da učiš, torta je u frižideru, ćao, odoh na posao.
Vraćala sam se iz škole biciklom... Vozila sam po stazici sve dok se ispred mene nije stvorio covjek s psom. Pokušavala sam ga zaobići na sve strane, ali nikako nisam uspjevala... Raširio se po stazici i sporo hodao. Zvonila sam mu, on ništa... Ne miče se... Šetka se i dalje i pjevuši... kakav bezobrazluk, pomislila sam. Na kraju sam bijesno uzdahnula i odlučila projuriti pored njega, makar ga okrznula. Okrznem ga, on se zaljulja. Počne se ljubazno, ali zbunjeno ispričavati. Osvrnem se i shvatim- čovjek je slijep. Njegov pas je pas vodič... A ja sam bila ljuta što mi se nije izmaknuo.
Tužno je to što je mom bivšem momku stalo do mene više nego sadašnjem...
Kad sam u autobusu svaki čas proveravam da li su mi novčanik i telefon u torbi.