Mnogo gotivim ovu celu ideju ispovesti jer sam izvalio da nisam nenormalan već da svi imamo neke sitne čudne i smešne navike/tripove.
Stavila sam veš u korpu pored mašine i zamolila brata da je uključi kad krene u grad. Kad sam došla kući veš je idalje bio u korpi, a mašina je radila PRAZNA!
Sa 15 godina sam bila u vezi sa dečkom kojieg sam volela više od sebe. Kada smo raskinuli obećala sam i sebi i drugima da se više nikad neću zaljubiti. Govorili su mi da tripujem, da sam klinka, da vreme za ljubav tek dolazi... Danas imam 26 godina i od tada se više nikad nisam zaljubila. Iskreno, nedostaje mi osećaj da mi neki dečko znači.
Volim da slušam razgovore u autobusu i uvek se zapitam hoću li ikada opet sresti iste ljude i hoću li čuti nastavak priče. Prosto se razočaram kad moraju da siđu, a priča nije gotova.
Jednom sam vrijeđao čovjeka samo zato što je bio druge vjere. Poslije mi se sve to odbilo od glavu. Shvatio sam da je on mogao isto da učini, ali nije. Bez obzira na vjeru i naciju, bio je veći čovjek od mene.
Nikad nisam osetila nikakav miris, ništa... Ne znam ni kako hrana miriše, parfemi, ne osećam kad nešto smrdi, gori, baš ništa.
Priznala sam komšiji da mi se sviđa. Mislim da više neću izlaziti iz kuće.
Imam drugaricu koja misli da se toranj u Pizi ustvari nalazi u pizdi..
Kada sam u firmi, a šefica nam ne dozvoli da odemo na pauzu ja odem u toalet i pevam: "Ovo je moja kuća, živeo sam tu" i vratim se posle petnaest minuta.
Imam isti glas kao moj matori i obično kada se javim na telefon pitaju me šta mi radi žena.