Некад причам са мојим мачком и трипујем да ме разуме шта му причам.
Kad putujem poslovno a to je često, uvek volim da ostavim bar jedne gaćice iza sebe svaki put kad odlazim ih hotelske sobe.
Sanjala sam da sam bila na rođendanu Jelene Karleuše i da sam se naložila na njenog muža. -.-
Sve lepše od lepšeg.
Ponosna sam na svog tatu koji me ispraća u školu izvodeći koreografiju Gangamstyle-a na terasi.
Da li sam ja jedina osoba koja 90% dana provede pričajući s nekom vrstom anđela čuvara? Priča i on sa mnom, doduše. Ponekad se probudim u 3 ujutru i počnemo da razglabamo o smislu života i našoj misiji na zemlji. Dođemo ponekad i do nekih zanimljivih ideja. Čudno je, ali mislim da je to stvarno. Mnogo puta mi je pomogao. Zanimljivo je pričati sa njim, ima čak i smisla za humor. A zanimljiva stvar je to što ni moj psiholog ne misli da sam luda. Ponekad pomislim da mi je on zapravo najbolji prijatelj...
U sastave sam ubacivao djelove rečenica od Azre, tipa "osjećam da lutam kroz terase svijesti" i "znam da je to osjetila vidio sam odsjaj iza njenih leđa" i tako to. Jednom mi je u srednjoj nastavnica rekla da su mi sastavi na momente briljantni, a ova nova što je došla kasnije mi rekla da sluša Azru. A taman me bilo krenulo.
Završio sam fax, zaposlio sam se i imao sam dobar posao. Lepo sam zaradio. Onda mi je juče pukao film, dao sam otkaz i kupio sam kartu u jednom pravcu za Mongoliju. Nit znam što tamo, nit znam šta ću, al ja za 7 dana krecem! pa kud puklo, puklo.
Свиђа и ми се цура што ради у пекари. Стално идем тамо у купујем да једем. Док скупим храбрости да је питам има толико да се угојим да тад неће хтети да изађе са мном.