Kada ti prijatelj "učini" pa ti da smeštaj jefinije za cenu bus karte (a i da ti nije prijatelj na sajtu agencije to piše ako ideš sopstvenim prevozom). I pogledaš i uporediš sa ostalim agencijama u tom terminu, koštalo bi te 150-200e po osobi jeftinije, a upola jeftinije da iznajmiš direkto od vlasnika. Smeštaj na slikama nije bajan ko zna kako je uživo. Ljuta na muža...kakav je to muški poslovni prijateljski svet... duša i logika me boli i mučno zarađen svaki taj euro...
Da li je po vama u redu da uvijek ista osoba (u ovom slučaju ja) pere za svima drugima tanjire i čaše na poslu, kao da su nesposobni?
Ne mogu gledat serije/filmove ako nema glumca koji mi se baš sviđa fizički.
Rođena sam 1993 godine i uvijek sam gledala starije od sebe par godina, sada sa 32 godine vidim da mi najbolje odgovaraju momci koji su 1996.godište. I to mi se često u zadnje vrijeme dešava da baš kliknem sa njima čak me i muvaju. Ne znam zašto se to dešava.
Cela ta "opreznost" koju proklamuju žene vozači kao nešto pozitivno za bezbednost saobraćaja (a znamo svi dobro da nije u pitanju oprez) u konačnici ne donosi ništa dobro, naprotiv. Vozač koji zna da vozi i koji je nekud krenuo će, potpuno razumljivo, biti nervozan posle makar desetog "opreznog", a posle ko preživi pričaće.
Kako mi bude drago kad u onim videima gde otkrivaju pol bebe ispadne ono što ne žele. Umesto da se raduju što će uopšte postati roditelji, oni prave scene i mrgode se tamo. E baš zato mi bude drago kad ispadne kontra.
Bili smo prijatelji dvadeset godina. Od osnovne škole. Bukvalno nerazdvojni. On se oženi, dobije decu. Ja ni kučeta ni mačeta. Ne mogu da nađem partnera, sve neke kratke veze, ružni raskidi, katastrofa. Nedavno se on razvede i kaže mi da gaji osećanja prema meni koja nisu samo prijateljska i da želi da probamo i da želi da istraži i tu stranu svoje ličnosti. Meni se to nije dopalo kao ideja, ali smo se ipak upustili u kombinaciju. Međutim, on neće da kaže nikome i insistira da budemo tajno zajedno "u naša 4 zida" jer mu ne pada napamet da se autuje. A ja sam već deset godina potpuno otvoren po pitanju svojih preferencija. Porodica zna i prihvatila je to. Ne znam šta da radim, jer nam je u 4 zida fenomenalno, ali ne želim da se ponovo krijem.
Koliko god posla da mi šef zada, ja ću uvek naći način da lelemudam. Naravno, posao se uvek završi, ali nema šanse da ne blejim usput.