Sa njim sam htela sve da isprobam, mnoga mesta da posetim. Maštala sam o našem letovanju, kako ću mu pokazati svoj grad i moje omiljeno mesto u njemu. Raskinuli smo jer on nije ipak nije spreman za ozbiljnu vezu, predomislio se. Svesna sam da ja nisam bila ispunjena u toj vezi, nije mi se uzvraćalo koliko sam pružala, ali me opet mnogo boli. Taman mislim da je prošlo, pa me nešto podseti na njega i zastane mi knedla u grlu.
Uginuo mi je pas koji je imao 11 godina. Svi mi govore da nabavim novog, da ću lakše da prebolim kad se budem s njim zanimala… nije da neću, nego se bojim da će mi se ukakiti svuda po stanu.
Odbila me djevojka koja flertuje sa svime što hoda...
Moj ljubavni život u jednoj rečenici :)
Primetila sam već dosta puta da kad momak dođe kod mene, moji pričaju sa njim o njegovom poslu i porodici. Sa druge strane, kad sam ja kod momka, njegovi takođe pričaju sa njim o nekim njihovim stvarima, a mene niko ništa ne pita. Osećam se zanemareno.
Prošle godine sam drugaru naslikala njegov portret za rođendan, jer se bavim slikanjem, a ove godine on meni nije ni čestitao rođendan…
Muka mi je kad vidim da je prošlo 11 godina od srednje škole i 2 najgore učenice su se bogato udale, a ja sve što sam pokušala raspalo se, za sve što sam htjela nije se ostvarilo.
Moj otac je me od malena ugnjetavao. Šta god bi uradio, nije mu valjalo. I uvijek bi me omalovažavao. Sada treba natrag u Njemačku i zvao je 10 ljudi da ga odvedu nekih 60km odakle taj Bus vozi, nitko neće. Neću ni ja ovaj put, koliko mi god teško bilo, neću mu pomoći. Jer, ne znam kako da ga pameti dozovem, nego na ovaj način. Misli da ima neko društvo a ustvari je b****a, koju svi zezaju. Teško mi je, ne znam je li ispravno, ali drugačije ne znam. Pokušao sam sve od razgovora do toga da mu kažem da mi smeta, ali se uvijek ponavlja...
Znam da ce zvučati glupo, ali ja konstantno razmišljam o dečkovim bivšim devojkama, odnosno o njegovoj prošlosti. Za našu vezu nemam zamerki, 2 godine smo zajedno, naravno posvađamo se nekad, ali sve rešimo, volimo se, ali ove misli mi predstavljaju problem. Stalno se pitam da li je on neku bivšu voleo više nego mene sada, da li mu je bilo lepše nego samnom... Svaki put me ove misli rastužuju, ali mu naravno ništa nisam rekla jer neću da ga opterećujem glupostima i da ga brinem bezveze. Znam i svesna sam da je trenutno samnom i da mene voli, ali tu je stalno misao da li je više voleo neku bivšu. Razmišljanja sam ako je trenutno samnom da naša ljubav treba da bude najveća. Ne mogu više ovako jer ću izludeti jer stalno mislim o tome.
Često mi se događalo da nailazim na osobe koje samo pričaju o sebi ili općenito vode glavnu riječ. Mislim da svi mi volimo biti ponekad u centru pažnje, prva ja, ali isto tako, trudim se da slušam druge, pitam ih nešto, da ne budem prenaporna itd. Stvarno mi je više dodijalo i mogu slobodno reći da mi se takve osobe gade. Eto. Ni manje ni više.
Tata mi je kupio novi mobitel i rasplakala sam se ko kišna godina, ali ne od sreće nego zato što smatram da ne zaslužujem to. Ne zaslužujem ništa.