Želim da na fakultet odem bez torbe (jer mi nije potrebna) ali me je sramota.. Jer mi izgleda kao da sam na trčanje krenula..
Već duže vrijeme mislim da mi je potreban psiholog, ali moj problem je što svaki put kada razmišljam o svojim problemima ja plačem i ne mogu da se smirim. Ne znam kako bi ispričala nekome psihologu što me muči jer bi se gušila u suzama. Nikad nisam bila kod psihologa i nemam iskustva sa tim, ali čitajući iskustva drugih vidim da mnogi psiholozi čak i ne slušaju šta im netko priča. Ja samo želim da me netko stvarno sasluša i da savjet kako i šta dalje prije nego izgubim samu sebe.
Nisam siguran koja vrsta ljudi mi je gora - oni koji kada znaju da si loše stalno zapitkuju kako si i nepitani dijele savjete ili oni koji te uprkos tome što znaju da si loše ili imaš problem ne pitaju ništa i opterećuju svojim problemima.
Pritisak na sve strane oko fakulteta, ćale najviše želi da završim sve mi je dao dupe pod kirijom, mene ne zanima niti hoću da učim faks 4/5 godina svi se potsmevaju i žele da ne uspem meni haos. Nemojte dovesti sebe u situaciji kao ja. Pozdrav.
Odselih se iz Beograda u Keln. I sve je ok, standard je bolji. Ali s'obzirom da nemam partnerku i da je naravno drusto ostalo u Srbiji, kompletno mi sve deluje bez veze. Imao sam dane kada je zaista falilo novca, toga ovde zaista nema, ali nekako dugoročno gledano šta znam. Naše devojke ovde jure nemce, od nemica realno 'leba nema, čini mi se da ću biti prinuđen da se vratim, ma koliko to možda ne želim. I većina će da kaže, idi lutaj naćićeš nekog, ja ne mogu sam u diskoteku :)
Zaljubljujem se u sestru svoje devojke. Dođe mi da se ubijem. Moram da raskinem.
Mrzim kad mi neko bez pitanja za pomoć, govori: motaj puni lijevi, ispravljaj, motaj desni.. Poslije toga ja ni ravno ne znam voziti.. a uredno vozim, parkiram se i okrećem čitav život.. Pobogu položila sam vozački, ne pitam te za pomoć!!!!!! Poslije tih netraženih savjeta ne znam ništa!!!!
Upisao sam IT smer 22 i evo treća sam godina studija, sve ide dobro ali računar mi se zgadio za sva vremena i jedva čekam da završim. Od svoje osme godine otkad sam dobio prvi računar sam se zaljubio u taj svet ali u poslednjih godinu dana ne mogu da ga smislin i mrsko mi je da bilo šta radim na njemu, kako privatno tako i za školu.
Imam osjećaj da ne mogu sa svim ljudima ne znam je li do mene, naprosto mi nikada neće biti jasni ljudi koji glume da su dobri sa nekim jer nikad ne znaju oće li im trebat pomoć od istih i gledaju iz kroz korist, a iza leđa govore o njima. Prije bih bila sama nego tražila društvo od osoba za koje nemam lijepo mišeljnje ni poštovanje, a oni misle da imam!
Prošlo je 3 godine kako sam prekinula, nisam mislila o njemu, u novoj sam vezi već duže vrijeme i mislim da će me zaprositi. Moj bivši je danas objavio sliku s novom djevojkom, nosi jaknu koju je kupio kada smo mi bili zajedno i imamo sličnu sliku. Zaboljelo me.