Bilo bi lijepo da naprave protivpožarni tobogan, a ne stepenice. S toboganom bi se mnogo brže sišlo, skliznulo.
Zaista mi je jako žao zbog ovoga što se dešava u mom životu, ali je opet to jedna istina i možda i bolje da se to desilo sada nego kasnije. Najviše poniženja, najviše negativnih riječi sam dobio od majke moje supruge. Nikada nije vjerovala u nas i nikada nije lijepu riječ uputila. Nikada je ne bih posjetio, niti pozdravio ali opet moram jer je ona rodila moju suprugu. Kada dođem, tijelo mi se trese što tu moram biti, a supruga ne dozvoljava da kažem istinu direktno jer je to njena mama. To njeno ponašanje me učinilo drugim čovjekom, negativnijim. Ta žena me toliko toga naučila, kako ne treba sa ljudima, da se nadam da ja to nikada neću svojoj djeci raditi. Dolazim zato što moram, ne zato što hoću. I svi znaju da je ne volim, kao i ona sama, ali svi šute kao i ona sama sada. Kažu mi da popustim, a ja ne mogu da zaboravim šta nam je sve rečeno i urađeno. Ja da popustim, sve će se vratiti na staro a onda ću da se razvedem zbog te žene.
Osoba koju sam smatrala prijateljicom me napala na ružan način zbog nejasnog razloga. Ne želim se više družiti s njom, jer mislim da je podlegla druženju s ljudima koji su zlonamjerni širitelji glasina i ružnih tračeva, ali ipak me boli gubitak prijateljstva. Ne znam kako preboljeti..
Molim vas za upomoć.. sa dečkom smo nešto više od 3 godina, volimo se poštujemo se nikad se prevarili nismo i to znam da je tako i od njegove strane, jako smo bliski i uvek kažemo jednom drugom sve, da budem iskrenija srećnija nikad u životu nisam se osećala. Ali ljudi ima jedan veliki problem koji na početku nije no sad ne može da prođe dan a da ne mislim o tome jer u zadnjih dva tri meseca dođe do izražaja.. Uvek kad on ima neki problem moram da mu to ja rešim jer on ne može nosit odluke, sve mu je teško postao je jako mrzljiv tip, ne vodi brigu o sebi (ne krati kosu bradu mrzljiv je) uvek nema pare, pritom se zadužio kod mog oca zbog servis za njegov automobil, i red druge stvare zbog koje smo trenutno na pauzi jer moram da razmišljam o tome da li bi htela da budem sa njim ili ne jer mene mi je bitnije kako će on da se ponaša kada nas budemo imali dece ili bi živeli zajedno.. Ne mogu da budem sa čovekom kome se leži po ceo dan i sve nešto ga mrzi da uradi.
Peta sam godina farmacije, na samom kraju. Kao i većini drugih ljudi, ovo razdoblje mi predstavlja zaokret u životu, skori ulazak u potpuno samostalan, odrasli život. Preispitujem se što, kako dalje, malo sam pod stresom od neizvijesnosti i činjenice da sebi uvijek namećem perfekcionizam. Osjećaji su pomiješani; sretna sam što završava naporan tempo učenja, ali malo i uplašena. Uz sve to što se događa, rođeni brat svakodnevno pokušava osporiti moj uspjeh, tj. činjenicu da završavam vrlo zahtjevan fakultet, obezvrijeđujući moje buduće zanimanje. Konstantno govori kako taj posao može raditi bilo tko tko se za njega nije obrazovao, da ću samo "glumiti doktora, a nikada biti doktor" i slične stvari. Svjesna sam da on očito proicira vlastite neuspjehe i nesigurnosti na mene, jednako kao što sam svjesna i da sam trenutno vrlo osjetljiva jer sam pod stresom, ali bez obzira na to, zaboli jer dolazi od jako bliske osobe koja bi mi barem jednom u životu trebala reći- Bravo, ponosan sam.
Ogromna praznina i tuga se osjeća kad nakon dugo vremena prestaneš dobivati poruke svaki dan.. prestanu razgovori..
Nakon toliko vremena, osjećam se tužno.. listam stare poruke u nadi da ću vidjeti "piše..."
ali poštivam da ne želiš više kontakt.
Mnogo mi je krivo što su me kroz godine napustili svi drugari bez ikakvog razloga. Mnogo mi fale, osećam veliki nedostatak u životu bez njih. Srećom pa sam naučio sam.
Napustio sam firmu gdje sam radio zbog nadređenog. Užasan odnos, čovjek bez znanja, sa istaknutim egom. Nisam se samo ja žalio, već svi osim glavnog šefa. Ta promjena je rezultirala da napustim kompaniju, jedan kolega da promijeni radno mjesto, drugi kolega da uđe u depresiju i na kraju taj isti šef da dadne otkaz. Svi su uništeni bili zbog te jedne odluke osim tog glavnog šefa koji je ostao na istoj poziciji.
Za one koji se pitaju zašto se slikamo dok plačemo, u mom slučaju otvaram kameru da vidim da li mi se šminka razmazala i eto…😂
Osjećam se loše zato što sam si naručio robu u iznosu od 150€.