Najgore mi je što se otac u javnosti predstavlja kao pravi otac kojeg svijet nije vidio, a zapravo sam bliži i opušteniji sa susjedima nego s njim. Dam se kladit da blage veze nema da o njemu ovako razmišljaju njegova djeca.
Prvo je mesecima obletao oko mene, skidao mi zvezde s neba, trudio se da se osetim divno, voljeno, sexipilno. Bio pun nežnosti, a onda i strasti. Hemija je bila neverovatna. Nisam mu odolela. A niko mi reč nije rekao na temu da je serijski zavodnik. Svi su ga hvalili i u zvezde kovali. Posle mnogo godina sam se zaljubila. Hemija je naročito radila svoje. Ubrzo je počeo da se povlači, da beži, da nestaje... Da se pojavi samo kad oseti da se hladim, da dižem ruke. Začarani krug. Onda su počeli da mi pričaju o tome kakav je zapravo. Zašto niste rekli u startu!? Slutila sam da šara, ali nisam imala dokaze. Letos sam dobila dokaz. U skorije vreme opet. Neke poznajem, verovatno ih ima još. Bogu hvala, uspela sam da otvorim oči. Ne želim ga više. Neka ide gde je dobrodošao. Kod mene više nije.
Svi moramo shvatiti da je emotivno povezivanje s drugim osobama naš izbor, nismo prisiljeni na to! Zbog toga moramo sami da se izborimo našim emocijama, ako veza krene loše! Naše emocije, u većini slučajeva, su vlastite zamke i samoobmane, a s druge strane možda je apatični predator ili lovac na emotivno osjetljive osobe! Dobro pazite kojim osobama povjeravate svoje srce, jer emotivne rane teško zacjeljuju, a posljedice mogu biti trajne!!!
Mi elektroničari smo često neshvaćeni od bližnjih. Verujem da je tako i drugim kolegama inženjerima, pogotovo tehnolozima, mašincima i softverašima, pogotovo nama koji radimo u razvoju, jer naše struke podrazumevahu konstantno učenje. Bukvalno kao da ceo život studirate. A profesija mi je jako lepa, zahteva posvećenost i na svakih par meseci izlazi nešto što poboljšava performanse sistema. Zamislite da vas neko vrati u detinjstvo i da vam da se igrate sa svim igračkama koje ste želeli. Takav ja imam odnos prema svojij profesiji. Naravno, porodicu volim najviše na svetu, ali ne znači da ne mislim na njih ako nisam dostupan. Uzgred budi rečeno, da nisam u poziciji na kojoj jesam, ne bi supruga i deca imali sve to što imaju.
Kadgod pokušam nešto objasniti svojoj majci, ona mi uvek kaže da se pravim pametna. Ta žena se učaurila 40 godina, nit se druži nit izlazi. Nikad u životu nije radila, a daje sebi za pravo da pametuje radnicama ili se pravi luda. Da ona radi, mrzela bi da joj dođe mušterija poput nje. Sama je sebi u*ala život i onda joj ja kriva. Brat ko invalid; nesposoban, ne radi, lenčuga... Ali ona njemu titra, služi itd. dok mene izrabljuje i onda se dernja na mene ako nešto ne obavim dobro. J ti život i porodicu ovakvu.
Zašto ne postoji neki zakon koji štiti mušteriju od loših majstora? Svaka osoba koju poznajem je makar jedanput u životu imala neprijatno iskustvo sa majstorima, da su morali da ih jure, da su im uzeli pare i nisu ništa uradili ili su pokvarili nešto, ukrali delove... Zašto ne bismo uveli zakonsku regulativu da se sastavi detaljan ugovor šta majstor tačno radi, za koje vreme i za koliko para, koja kapara... tako da možeš da ga tužiš ako pokušava fušeraj? Cene popravki sve veće, a majstori sve bezobrazniji, tačno treba uvesti neka pravila.
Moj najveći problem je taj što mi svaki oblik fizičke aktivnosti izaziva glad. Dok sjedim i ne radim ništa ne osjećam glad niti pomišljam na hranu, ali čim se malo više pokrenem sa svojim tijelom nastaje enormna glad. Čak i nakon kraće šetnje napolju ogladnim, volim ići na plažu ali nakon plivanja toliko budem gladna da bih doslovno sve iz frižidera pojela. A da ne pominjem na poslu da svaki minut samo razmišljam šta ću pojesti kad završim. Užasno je kada hrana konzumira vas, ne znam kako da riješim ovaj problem, ako ga je uopšte moguće riješiti..
Ne volim kada mi neko pametuje i mudruje, pa još kad kaže da ima godina i iskustva, a stariji od mene 5 ili 10 godina. Takve osobe su mi naporne, jer samo sole pamet i drugima govore šta će oni i kako će.
Stalno me vuče želja da pregledam šta je u tuđim vrećicama. Nadam se da nisam jedina.
Ja sam jedna od onih ljudi kome se ime i prezime totalno slažu jedno uz drugo. Uvijek su me zvali po punom imenu i prezimenu jer je baš zvučno. Udam se i promijenim prezime, svima je toliko neobično da čak i suprug izgovori moje puno staro ime i prezime iz navike jer zvuči složnije.