Gledala sam neku tipičnu tursku seriju kako siromašna devojka zapada za oko bogatom momku, klasika. Kad, otvorim profil na Ig, šalje mi zahtev neki iz Turske, konji, kola, vila, jahta...ispade mi telefon iz ruke od šoka. Hahaha...
Kolektiv na poslu priča o meni kako sam našla bogatog momka, a niko ne vidi da on radi po ceo dan kako bi imao to ‘bogatstvo’.
Kad prolazim pored neke cure u tajicama, uvijek se okrenem i provjerim dali nosi tange ili obične gaćice.
Posle porođaja imala sam par vrlo teških dana (fizičkih). Ne umem da opišem umor, bol, slomljenost... Inače nisam neka paničarka ni hipohondar, naprotiv, naučila sam da guram napred uvek. Muž kao "proći će". Dve večeri za redom beba ne spava lepo, zapušen mu nos, nervozan. Muž kao "ništa mu nije". A kad je njegova majka rekla da je otišla u hitnu u sred noći, on se uspaničio da ide pa da ide. Ona inače na svakih 10 dana nešto umisli (glava, kičma, zub, pritisak) i prođe joj kroz par sati, ali eto, majka je majka.
Veza koja je trebala biti okrunjena brakom se raspala nakon što sam promenio branšu-iz posla gde sam mogao da šaram i gdje su me opsedale druge žene sam prešao pred 2 ekrana i na poziciju srednjeg menagmenta za 3x više para, u dolarima i od doma. Nisam više bio interesantan.
A ona sad čeka da joj neki narkoman usere budućnost.
Ljude smatram inferiornima i glupima. Smešno mi je kako se ne mogu kontrolisati i koliko su impulsivni. I ovaj naš mentalitet “ako sam žrtva i mučim se, više vredim”. 😂😂😂😂
Upoznam ja jednog momka, 3 godine stariji od mene, počinjemo mi da se dopisujemo, komunikacija jako dobra, milion zajedničkih tema, flert i fizička privlačnost na vrhuncu. Međutim, nikako u priči ne dolazi tema intimnih odnosa, ja je vješto izbjegavam jer ranije nisam imala nikog, a on sve suprotno, veliko iskustvo.
U jednom našem susretu, fizička bliskost na vrhuncu, on već spreman za naredni korak, ja kažem da sam nevina. On stane, ispoštuje trenutak, pričamo o tome… međutim, od tog je prošlo dovoljno vremena, ja sam stekla nivo povjerenja da sam spremna na taj korak, to pokušavam i da pokažem, ali on ništa. Glupo je pitati, ali šta je problem, gdje griješim?
Na mene tretmani i proizvodi neee deluju, bilo da je to šampon, maska za kosu, krema, kreon, puder, ono što svi hvale ili što kupim ovako, niiišta! Imam masnu kosu, tanku dlaku, mrsi se i masti za dan, masno lice, svaki, pa i najbolji puder sklizne, kreon mi se ne zadržava u vodenoj liniji, nijedna krema mi nije pomogla jer mi je koža pritom i dehidrirana, oči su mi stalno vlažne, pa i tu šminka sklizne. Tretmani od prp-a, dermapena, kiselina, pilinga, bukvalno ništa mi nije pomoglo. Jeftina stvar koja mi je pomogla je lipoliza koja mi je stvarno smanjila malo salca koje sam imala. Ja ne znam kakav sam ja izrod, pa da meni ništa ne pomaže! Pišite ima li vas i da li vam je išta pomoglo?
Možda je grozno, ali uživam osobama koje si traže dijagnoze (ne klasični hipohodar, nego one koje baš žele da ih se žali jer su bolesni) pričati o simptomima određenih bolesti koje su spomenuli da imaju i slušati kako pričaju o njima, a znam da bar pola lažu.
On odlazi. Nisam ni znala da će mi to toliko teško pasti ali jeste. Odlazi iz firme, kancarije i mog života. Zvučim patetično ali nisam ni osoba sklona istoj. Niti sam neko ko je sklon emocijama ali sada sam u stanju da plačem kad god se sjetim. Bili smo samo drugari, ali faliće mi i već mi fale poruke prije posla ujutru, fale mi poruke sa pitanjem da li želim kafu, pozivi u toku dana...... ama baš sve. Sad kad malo bolje razmislim faliće mi najviše pažnja koju sam imala od njega i sada će je poklanjati nekoj drugoj.