Imam dečka, volim ga i divan je prema meni, mogla bih reći da je savršen, ali nekad razmišljam o raskidu iako nemam konkretan razlog, jednostavno poželim opet da budem sama i da ne moram nikome da se javljam i pišem poruke...
U mojoj familiji svi - ali svi, a ima ih mnogo (roditelji su iz višedetnih porodica, sva njihova braća i sestre imaju nekoliko dece, a i babe i dede su iz višedetnih porodica...) svi odrasli su onako na silu dominantni, svaki jedan voli svima da soli pamet i da je najpametniji, i da govori ko šta treba da radi, i mene kad vide bukvalno SVI me smaraju šta ja treba da radim posle fakulteta (kao da bolje znaju moju struku od mene) i kako treba da se oblačim i kako treba kafa da se kuva (znam naravno da skuvam kafu, nego svaki rođak ima svoju filozofiju koliko kafa puta treba da provri) Ne može jedna tajna da postoji u porodici, majka odmah podeli sa sestrama i onda sve zovu da komentarišu. Je l' to tako i kod vas ili samo kod nas?
U jednom trenutku mi je moj suprug najlepši čovek na svetu, u drugom vidim samo neke nedostatke koji mi se ne sviđaju, a onda obrije bradu i ošiša se pa mi je opet najlepši.
Kolega ima ženu koja okolo priča kako je mutav, smotan, ovakav ili onakav, a sa njim je zbog para jer je zaista vredan i sposoban da zaradi. Svi to oko njega znaju, niko ne može da mu kaže. Možda i zna ali šta će.. gura dalje.
Htjela bi udomiti mačku, kada sam rekla to dečku s kojim živim u inozemstvu on je rekao da me podržava ali pod jednim uvjetom a to je da se naš život ne počne vrtiti oko mačke. Njegovi roditelji ne mogu mrdnut nigdje na više od pola dana jer nema tko bit sa mačkom, uvijek neke drame oko toga itd. i to mu je trauma. Kaže sam da zna da oni pretjeruju ali toga ga je strah i ako sam sigurna da će uvijek biti neko tu da je pričuva kada imamo planove, idemo na put/odmor neka ih slobodno uzmem 5. Ne znam šta da mislim.
Moja deca su odbačena od druge dece, i ako imaju sve kao i oni, ali najviše me duša boli kad hoće da se igraju sa njima oni kažu vi ne možete da se igrate sa nama.
Raskinuli smo jer je on emotivno nezreo, a imamo 26 godina. Očekivao je da se u svemu slažem sa njim, pa se ohladio jer to nije slučaj. Na kraju je rekao da je shvatio da ipak nije tip za vezu, ne samo sa mnom nego generalno. Znala sam da je bio samo u kratkim vezama, ali sam mislila da nije do njega. Sad sam se opekla i besna sam što pojedini srljaju u odnose za koje nikako nisu spremni, pa povrede drugu stranu. Možda je zlo od mene što bih volela da oseti isto što i ja sad, ali znam da će prema sledećoj biti mnogo bolji nego prema meni.
Komšija od 25 godina hoće da dođe u inostranstvo da vozi kamione i kupi kuću. Kako već skoro 20 godina živimo i radimo u inostranstvu, sad kad smo došli na godišnji u Srbiju, njegovi roditelji svratili na roštilj kod nas i krene priča. Na svom iskustvu im kažem da sam se zaleteo u prevelik kredit za kuću i skup auto i da smo se maksimalno zadužili. Da mogu sve iz početka, uzeo bi mali stan sa 1 spavaćom sobom u prizemlju i najjeftiniji nov auto i štedeo. Kad deca krenu u školu, taj stan bi rentali i čuvao sebi i ženi za mirnu penziju. Kupili bi kuću tek kad deca krenu u školu i dobili i drugo i treće dete i ne bi zbog finansija ostali samo na jednom. A kad odrastu kuća može da se proda i svo troje bi imali lepu sumu novca za učešće, svako sebi za nekretninu. Da bi me komšinica majka najstrašnije napljuvala kako sam ljubomoran da njen sin ne kupi bolju kuću od moje i šta hoće buduća (imaginarna) žena to će on sam sebi da stvori, a ona napolje sa koferom ako ne sluša. Jel moguće ovo???
Žena i ja živimo i radimo u inostranstvu već neko vreme, mladi smo, idemo kući jednom godišnje na odmor, za deset dana treba da krenemo, ovo je raspadanje dok čekaš da prođe još to malo, srce hoće da iskoči ne može da dočeka da zagrli svoju porodicu...nije lako, zaradili smo, stvaramo polako šta nam treba, ali šta mi prođemo za godinu dana ovde sami, to ne može da se opiše, i lepo u ružno, i teško, i svašta nešto, treba to izdržati, i svako ko mi kaže da je lako, neka proba, mesec dana među strancima, da živi, radi kreće se i sve što ide uz život a ne par godina, velika je žrtva ali drugog izbora nemamo, svi koji su preko će razumeti, ovi što nisu izašli iz svog sela neka tu i ostanu.