Pre je bio veseo i nasmejan, a onda se oženio..... izgleda sa pogrešnom 😢
Već nekoliko puta mi se desilo da me muškarci dodaju na instagramu, jave mi se i nakon nekoliko poruka me obrišu. Koja je poanta toga stvarno mi nije jasno.
Zaljubila sam se u lažnog lika sa tindera, sad kad sam našla tog pravog lika, ne znam kako mu saopštit to, jer sam mu stranac kao i on meni. Ludilo!
Prije 5-6 godina voljela sam jednog momka, ali nismo mogli biti zajedno. Sudbina je čudna – nedavno sam upoznala drugog, rođenog istog dana, iste godine. Privlačnost je bila nevjerovatna, skoro ista… ali izgleda da ni s njim nemam sreće. Mislim da se ovo samo meni može desiti.
Bude me stid kad razmislim kako bi doslovno izgledale naše psovke u fizičkom svijetu. Npr nešto kratko pogrješim dok kuham, pa prije popravljanja u sebi psujem majku vezanu za to gdje je "zapelo"- npr. majku u ludom tijestu, pohovanu majku, 2 vrećice suhe majke itd. Odvratno. Kad radim nešto drugo psujem 3 tone pi*ke... Fuj. Kako prestati psovati u ovakvim situacijama? Možda prije obavljanja posla prihvatiti mogućnost pogreške, biti spreman za komplikacije, ispravke itd pa ne reagirati ovako. Šta vi mislite?
Muž ili me vara ili uopće nije zainteresiran za mene nakon 9 godina.
Devojka sama priđe i traži mi instagram, šalje poljupce, nakon čega se ja naravno javim. Pišemo sve super i poslednju poruku (moje pitanje) seenuje. Kontam probam još jednom da se javim pa šta bude 😁
Fascinanto je to da postoje osobe koje bi za vas dale sve, ali vi za tu osobu ne baš.
A baš te osobe su ono što vredi.
Online kuckanje mesecima. Umre mu majka. Nisam spavao noćima, bio tu za njega 24/7 kao prijatelj jer sam se plašio da će dići ruku na sebe, jer osim nje nije imao nikoga. Par nedelja kasnije, počeo se distancirati, da bi me ignorisao. Pritom me izvređao da nemam samopouzdanje, da nisam ostvaren, i slično, i da ne bi mogao nikad da se druži sa mnom, da radim na sebi, da nema potrebe da se upoznamo. A kad nije imao nikoga, bio sam dobar da ga tešim. Pokazao sam da sam prijatelj u najtežem životnom periodu, a on mi je zahvalio tako što me odbacio? Bio sam uz njega jer sam saosećao pošto ću i ja jednog dana ostati potpuno sam. Ignoriše me maksimalno.
Kad sam raskinula bivši dečko kad god bi se javio kao da sam imala obavezu bih mu odgovorila na poruku. Pre par meseci sam mu svašta rekla i prekinula kontakt. Juče mi je odgovorio na story gde čak nisam ni htela da piše da je pročitano. U trenutku sam se osetila kao da imam obavezu da mu odgovorim i u početku sam se osećala loše jer sam iskulirala. Nekako imam osećaj kao da želi da bude svremena na vreme u mom životu. Znam da će većina reći blokiraj, šta uopšte razmišljaš al trudim se da ne budem više people pleaser osoba.