Razočarala me je najbolja drugarica. Družimo se 10 godina, u kasnim dvadesetim smo. Boli više nego svaki raskid do sada. Teodora, ispala si đubre.
Pitala sam dečka koji je radio na štandu fly fly agencije da li imaju autobuski prevoz, tek kad je rekao da nemaju, ukapirala sam šta sam pitala. Težak sam idiot ponekad.
Nakon što sam maturirala srednju školu nisam se čula mesecima sa dvoje prijatelja, onda su oni mene pozvali da se vidimo i sve je bilo super, odlično smo se proveli i rekli da moramo ponoviti. Onda im ja pišem posle toga, pa ponovo, a oni ne žele da se vidimo, kažu nemaju kad. Posle par pokušaja sam odustala i odlučila da im uopšte više ne pišem. Sada prođu pored mene kao da me ne poznaju. Ne znam zašto su se odjednom udaljili, ništa mi nije jasno.
Moje najbolje drugarice, a imam ih tri, su kao moje sestre i sve tri se zovu Lejle i sve tri su iz različitih gradova i sve tri su na svoj način drugačije, posebne i svoje. Udale su se i sve tri imaju po jednog sina. Volim ih bezuzlovno, jer svaka je došla u moj život sa razlogom i mislim da nije slučajnost da se zovu istim imenom.
Ljude koji svima govore da gledaju svoja posla u vezi raznih pojava i tema smatram glupima. Razumna osoba zna kada je se nešto ne tiče, a kada treba da reaguje na nešto.
Ne plašim se krupnih životinja, ali najveći strah mi je da ne nagazim na puževu kuću, ili da vidim crve kako užurbano gamižu, noćas sam ugazila na puževu kuću, sva sam se tresla od straha i grozote, imaću noćne more, gledam da li mi taj puž puzi po nozi..
Da, zaljubio sam se u svoju nabolju pa trenutno ne znam šta da radim, znamo se 6-7 godina u početku me nije privlačila kao cura i nisam je gledao na taj način, ali u posljednjih godinu dana ne izlazi mi iz glave. Baš prije neku večer sjedimo na kahvi u gradu i tu ona meni priča da je ostavio bivši da je to gotova priča i kako je više ljubav ne zanima. Pa ja u tom trenutku razmišljam da joj priznam sve ali opet nešto mi ne da, razmišljam da nije pravi trenutak i da je ne povrijedim jer ipak se znamo duže vremena i jednostavno sam mislio da joj ništa ne spominjem. Opet s druge strane mi se tu šalimo nešto pričamo a ona mene pita: Šta te muči, ja šta ću kažem nije ništa proći će i tu ja već malo popustim sa pričom da joj imam reći nešto važno. Kroz neku šalu i smijeh ona pokuša da pogodi o čemu se radi ali ni blizu. Onda je morala da ide ali mi je rekla da joj kroz par dana kad izađemo moram sve ispričati. Tu večer mi je falilo baš malo da joj sve priznam, ona izlazi iz kafića ide kući ja ostajem i razmišljam šta ću...
Imam druga koji se meša u tuđe stvari, ne zato što je zao, nego zato što je glup i ne kapira da nisu sve dobre namere opravdane, i ne znam kako da mu nacrtam da prestane.