Nisam debeo ali sam krupan kao bik, to je zato što volim da jedem i nemam meru, mogu da vola pojedem.
Ponašam se detinjasto i ja ne znam kako iz ovoga da izađem.
Mrzim mačku svoje drugarice koja me non stop grebe i napada jer nije dresirana. Zaobilazim da je posećujem.
Krenula sam kod psihologa ali uviđam da posle par meseci odlaska ja se i ne osećam baš bolje. Razumem da ako radim na sebi i dotaknemo se neke teme koja me muči da ću se osećati lošije ali pre neki dan sam otišla sa seanse sa bolom u glavi. Npr. pričala sam o nepredviđenoj situaciji koja se desila, gde mi je ona rekla da sam možda ja mogla to da sprečim a ja nemam nikakve veze sa tim. Član porodice se povredio. Niko nije mogao da predvidi da će se to desiti i da spreči i baš sam sa tugom pričala kako mi je krivo da bi mi onda rekla da sam treba više da pazim. Zatim sam pričala o anksioznosti da mi nekad bude muka da uđem u prodavnicu i ona mi govori kako je i njoj nekad glupo i pomisli šta joj je to trebalo. I onda budem u nedoumici dal ona mene "teši" da se svima događa da budu anksiozni. A onda pomislim kako sasvim suprotno priča jer posle govori kako da treba da se susretnem sa strahovima i da radim na sebi. Sad sam zbunjena i više ne znam dal da nastavim da idem.
Mnogo volim da bacam stvari ili da ih dajem, pogotovo odeću. Bolje se osećam kad znam da sam se otarasila nečega što mi ne treba i što mi samo stvara nered u kući. I svaki put kad odlučim da ću da sačuvam nešto prvi put kad spremam, ja to ipak bacim sledeći put kad spremam.
Zaljubila sam se u kolegu jer smo non stop zajedno. Što je najčudnije on je tip muškarca koji me nikada nije zanimao. Fizički loše izgleda, ali njegov osmeh i oči me istope. On ima devojku, juri instagramuše i klinke. Ima preko 500 slika na Insta, ja nemam ni jednu. Nemam apsolutno nikakve šanse kod njega jer nisam u tom instagram fazonu. Ne znam kako da se odljubim i vratim se sebi.
Volio bih naći curu. Imam 25 godina, završio sam faks u roku, već tri godine radim. Imao sam dugu vezu od 4 godine, raskinuli, ona našla drugog udala se i totalno mi srozala samopouzdanje. Sa takvim samopouzdanjem imao sam kombinacija dosta (ni sam ne znam kako), ali za ozbiljnu vezu samopouzdanja nemam nikako i sve imam osjećaj kao da mi fali nešto. Koja god cura mi se svidi, ne priđem jer automatski pomislim kako nisam dovoljno dobar za nju, a ne znam čak ni kako se zove. Sa takvim stavom ne znam da li ću ikad naći, ali da, volio bih...
Godine su mi trebale da shvatim da je sa mnom samo zbog sexa.
Imam prelepu kovrdžavu kosu. Šteta što je ja nikad neću prihvatiti. Neko drugi bi ovo mnogo više cenio.
Volim davati komplimente kad vidim ženu da je lijepa, zgodna ali mi nikad neće biti jasni oni koji na fb nekome ispod slike napišu "ljepotice, predivna si itd", a realno nisu, čak su neke i ružne. Primjetila sam da se one jako uobraze nakon takvih komentara i umisle da su neke super ribe. Ja nisam dvolična i nikad ne bih to radila, mogu reći "fino si se sredila" i tako nešto ali da nekog ružnog nazivam ljepoticom to ne mogu.