Nije mi krivo što pomaže njegovima, što ga zivkaju za svaku sitnicu. Krivo mi je što ga uzimaju zdravo za gotovo, što su večito nezahvalni, nikad im nije dosta i kao da mu ne daju prostora da ima svoj život (ako ih odbije, onda krene prebacivanje, pozivi, stvaranje osećaja krivice...) i na kraju se on i ja posvađamo jer mene to užasava a on smatra da im je dužan jer su porodica/familija.
Nikada nisam razumela razliku između pepsija i koka kole. Meni je to potpuno isto, i svaki put se iznerviram kad neko razlikuje to dvoje.
Putujem često mada su mi putovanja naporna i često dosadna ali želim da imam fotke za Instagram da bi ljudi videli da idem često negde.
Pogodilo me je što se dečko zablenuo u moju drugaricu. Ona jeste prelepa i prezgodna, baš dobra osoba, ali svejedno sam se osećala bedno. Ja sam prosek, baš kao i on. Prvi put ju je video i ne mogu da zaboravim kako su mu oči zasijale, kako mu se na celom licu videlo oduševljenje... Mene nikad tako nije pogledao i mislim da ću da raskinem.
Doživela sam da su me drogirali, sipali drogu u piće. Nikad pre toga nisam probala nikakav narkotik. Uigrana ekipa: šankeri i tip koji je bio navodni gost. Pomogao mi je zaštitar da me dotični navodni gost ne odvede ko zna gde. Nikad nisam stigla da mu se zahvalim jer pola vremena nisam bila svesna šta se oko mene dešava. Imala sam nekoliko dana rupe u sećanju. Nikad naravno više ne bih tom lokalu prišla. Danas sam to prepričala jednom prijatelju i rasplakala se. Nisam shvatila koliko me ta strašna stvar, koja je mogla biti 1000x strašnija i dalje pogađa. Uvek sam znala da treba paziti na svoje piće, ne komunicirati ni sa kim van društva ali sam jednostavno mislila da se na oprobanom mestu gde su svi naizgled normalni tako nešto ne može desiti. I da se neće desiti meni. Pogrešila sam u proceni i ta greška me je mogla koštati života. Samo molim devojke da se čuvaju pošto će monstruma nažalost uvek, uvek biti.
Imam dečka zajedno smo 10 meseci, počelo je sve iz kombinacije, on je zaljubljen u mene i trudi se, putujemo često, kupuje mi skupe poklone itd. Shvatila sam da nisam srećna i da ga ne volim. Volim i dalje bivšeg dečka koji nije imućan koliko i on, ali zato ima više osećaja od njega i sa njim sam bila srećna, duhovit je i uvek imamo teme za razgovor. Moji roditelji ne podržavaju moju vezu sa bivšim jer smo ranije bili toksični ali stvarno se mnogo volimo, ja ne mogu bez njega, samo sa njim vidim sebe u budućnosti, i on mene voli i mnogo patimo razdvojeni. Sa druge strane svi bodre ovu moju sadašnju vezu jer eto on mene odvede na putovanje, kupi nešto skupo ali ja nažalost nisam srećna. Šta da radim?
Trebalo mi je dugo da shvatim, baš dugo ... godine i godine. Svako ko te voli ti da ono najbolje što ima a to često ne bude ono što ti želiš i očekuješ. Dugo sam bio ljut zbog toga na roditelje, drugove, sadašnje i bivše djevojke, rodbinu, život i sudbinu. Zamjerao sam im na nerazumijevanju, sebičnosti, bezobrazluku, nedostatku truda i ljubavi, nezrelosti i gluposti. Ta spoznaja, koja mi je došla kasno a ipak na vrijeme, da mi svi oni daju ono najbolje što imaju mi je otvorila oči i promijenila pogled na život. Zapravo sam ja bio taj koji nije imao razumijevanja, koji je bio sebičan, bezobrazan, koji se nedovoljno trudio i bio glup i nezreo. Od tada ne očekujem ništa, cijenim sve što dobijem a (sebe) dajem bez predrasuda, žaljenja, strategije i planiranja. Dajem najbolje što mogu dragim ljudima da se ne bih kajao kada odu iz mog života na bilo koji način. Kad dam sve od sebe, lakše mi je da prihvatim šta god da se desi, jer znam da ja bolje i više nijesam mogao.
Kolegica s posla skroz ok cura, 34god, ali nikako da joj krene u ljubavi. Nedavno upoznala dečka, savršenstvo, obasipao ju komplimentima, poklonima, večerama... Nakon ni 3tj veze odveo ju na romantičan vikend u Italiju, tamo ju zaprosio jer nju je cjeli život čekao, ona je ta, boginja bez koje ne može...
Zaljubljena je pristala, dozvolila tad i da joj napravi bebu. Nakon mjesec dana veze on se razveselio što je trudna jer je dobio okladu. Njih 5 debila su se kladili koji će prije napumpati neku i on je pobjedio. Naravno ostavio ju. Nevjerojatno kakvi ljudi postoje. Čuvajte se svi.
U mom timu se dobija otkaz samo zbog ponašanja. Vodim grupu odraslih ljudi i od njih očekujem da se tako ponašaju. Ako se neko ne slaže sa nečim što kažem ili radim, može da mi kaže javno, može da mi kaže privatno i ako ima rezona, uzeću u obzir. Ali ako neko kvari atmosferu ili mi klima glavom na sastanku, a kad se okrenem radi suprotno, ćao drugari.
Skoro sam morala da otpustim poprilično vrednu devojku jer mi je bukvalno radila iza leđa. Nama prekovremeno nije plaćeno i ako će neko nekad da ostane, ja ću jer sam TL. Zbog toga što je ona uzimala tikete van radnog vremena iako je opomenuta da to ne radi, direktor je krenuo da proziva ostatak tima jer ne radi prekovremeno i da nam piše u 10 uveče jer ona uvek odgovara. Kolege je već nisu volele jer je pričala preko njih i pokušavala da vodi glavnu reč na sastancima, ali ovim se zacementirala, te nikome nije bilo žao kad sam odlučila da joj ne produžimo ugovor. Žao mi je, ali ne mogu da radim sa nekim na koga moram da pazim.
Ohladio sam se od nje kad sam shvatio koliko je neiživljena. Žena u tridesetim godinama, majka jednog djeteta ubije se u alkoholu i drogi da ne zna za sebe svaki put kad ima priliku. Meni to nije ni normalno ni privlačno.