Sa sadašnjim mužem imala sam period raskida, kada smo se pomirili niko skoro nije ni znao, bili smo u vezi još par meseci i ostala sam trudna. Na poslu nikome nisam pričala jer tamo ti niko dobro ne misli i samo sam otišla na trudničko. Kada sam se vratila odmah su krenula ispitivanja kako to odjednom, zašto niko ništa nije znao gde sam kratko i jasno odgovarala da nema potrebe da bilo koga zanima moj život van posla. Starija koleginica koja sebi daje za pravo da sve mora da zna uvredila se kada mi je njeno ispitivanje dojadilo gde sam joj rekla da sam vezala muža za radijator i silovala ga dok se nije desila trudnoća. Sad me više ni o čemu ne ispituje, komunikacija nam je isključivo poslovna, meni je super a vidim da je njoj krivo što nema povoda za tračeve.
Moja obitelj i ja smo bliski. Odrasli smo s puno ljubavi i pažnje, naši roditelji su se uvijek trudili da ne osjetimo kada nešto nemaju ili ne mogu. Kada smo odrasli, svima su nam pomogli financijski da stanemo na svoje noge, plaćali kirije i račune, između ostalog su nas izdržavali dok nismo završili fakultete. Sad kad radim i zarađujem, uvijek dio novaca ostavim za njih ili im kupim nešto. Moje prijateljice se čude, kažu da su me rađali da se brinem za njih u starosti. Ne, samo volim svoje roditelje, zahvalna sam na svemu što su učinili za mene i mislim da sada kad oni žive od male penzije i ne traže ništa, mogu uletiti sa sto eura mjesečno ili nekim poklonom, kako bi i oni mogli normalno i dostojanstveno živjeti.
Moji roditelji su mene dobili sa 19 i 24, a sestru 5 godina kasnije. Želeli su decu nismo se slučajno desile, nego željeno. Tata je uvek bio taj koji je jurio bolji život i pare, a mama ta koja se brine o nama.
Tata jeste u jednom momentu zaradio izuzetno veliku sumu novca i novac ko novac- potroši se.
Uglavnom od kako se desio taj novac počeli su da pokazuju kao da mrze sestru i mene. Kao da im je samo stalo do njihovog života i da nas dve ne postojimo više. Mi ne izlazimo iz kuće, ne putujemo, ne živimo nikakav luksuzan život a oni samo pričaju o tome kako im mi trošimo pare.. ne daju nam da vozimo auto jer smatraju da je to prevelik luksuz za nas, na more nismo otišle ne pamtim. I uglavnom na kraju je tata izjavio da se kaje što je decu dobio toliko mlad jer nisu imali vremena za sebe. Pazite šta želite, jer evo mi sad sedimo povređene i užasno se osećamo.
U velikoj meri mi je odbojno kada vidim da neko ima psa ili više pasa koje drži u stanu. Ta odbojnost ide toliko daleko da brišem devojke sa fejsa za koje vidim da se ne odvajaju od psa ni dok spavaju. Ljudi, znajte da se osećate na životinju i da vam je i stan takav. To nije higijenski. Kada odete na selo, gde ljudi žive sa dosta životinja, retko gde ćete videti da neko pušta psa/mačku u kuću, a ne daj Bože da spava u istom krevetu.
Žena pokušava uskraćivanjem intimnih odnosa da izvrši pritisak na mene. Ja samo krenem da gledam slike mlađih koleginica na Instagramu (u njenom prisustvu) i odmah krene da skače na mene. Ili kad sama više ne može da izdrži.
Iskreno, mene to više ne interesuje, a intiman sa sa suprugom samo jer njoj to treba.
Dobio sam troje divne dece, i meni je dovoljno.
Jednom sam koleginici na poslu rekla kako ima preslatko dete (stalno deli slike na društvenim mrežama). Napade me žena kao da sam rekla ne znam ni ja šta. "Šta ima tebi moje dete da bude slatko?" Šokirala sam se i nisam znala kako da odgovorim. Razumem ja zabrinutost roditelja, ali ovakve reakcije na dobronamerne komentare ipak ne mogu u potpunosti da svhatim.
Ni kad sam bila jedino dete, ni kad su se roditelji razveli, majka se udala u Kanadu i ne dolazi, otac poginuo, ni kad sam godinama bila bez momka...apsolutno nikad nisam bila usamljena. Nekako sam uvek imala sebe, posao, obaveza, želje i planove. Tek sad u braku prvi put sam osetila usamljenost. Sklupčam se u krevet sa mačkom i gledam ljubavne filmove ceo vikend. Moram ponovo da pronađem sebe, radost života da osetim ponovo, da pevam uz muziku. Uviđam da sam se udala iz ljubavi a njemu bilo vreme za ženidbu, da ga ne interesujem ni kako sam, samo daj čarape, kafu, ručak... Kao da sam kućni aparat.
Juče sam imala udes, srećom, nije mi ništa bilo, mala olupina, ja i vlasnik dr vozila smo se nagodili, beše normalan čovek. E, meni se to desilo zbog nenormalne žene, moje šefice. Tri godine radim i za te tri godine krv prop...h zbog njenih prohteva i prekovremenog rada u firmi. Jedan dan je slatkorečiva, drugi dan besni i galami, najviše po mirnim radnicima, sa šlihtarama ide na tim bildinge. Trpela sam dok nije juče moj tromesečni rad namestila drugoj koleginici kao da je zaslužna, a mene zbog drugog posla sasvim nebitnog pred svima ponizila, zapretila otkazom. Bila sam sluđena i takva sela za volan da bih otišla na pauzu u kafe i smirila se. Elem, tad se desi udes, ja javim mužu, njegova su kola. Objasnila sam mu moje stanje tada i on je, duša moja, odjurio do firme gde radim i doveo šeficu do kolapsa, javila mi koleginica da se k...čka tresla ko prut. Posle smo se našli, sve mi ispričao, rekao i da dam otkaz, jer taj mobing se ne trpi.
Danas sam presrećna,
drugarica je trudna.
Blizanciiiii
evo sedim i plačem od sreće.
Prošla je pakao ...
U jednoj poznatoj Bg klinici su rekli da ima tumor, sve mora napolje i 100 gluposti, zakazali operaciju. Nateram je da obriše suze i potražimo još neko mišljenje, 3 različita doktora potvrde trudnoću, nema nikakvog tumora...danas 9 nedelja i BLLIZANCI
Ana ako ovo čitaš voli te tvoja drugarica i držim fige da sve bude ok. ❤
Dijete mi ima 8 godina i dalje moram da ležim pored njega dok ne zaspi. Kad zaspi završavam svoje obaveze, tuširanje i pripremanje robe ujutro za posao. Zaspim pored muža u našoj sobi jer znam da će sin tokom noći doći po mene opet, sa željom da se vratim kod njega u krevet. Ja bez pogovora to radim svaki dan. Znam da pravim grešku, ali me zaboli kad vidim kako tokom noći, opijen snom, pipa po krevetu da vidi jesam li još uvijek tu ili sam otišla.