Ceo život me učili da ćutim, trpim, i ne iskazujem nezadovoljstvo i želje zarad mira u kući. Dok konačno nisam naučila zarad čijeg mira ja ćutim! Izgubiš svoj mir da bi udovoljio nekome kome ne može da se udovolji, jer je nesposoban i nevaspitan. I da pričam o svom dedi, pa ocu. I pomislim se ako se ne pobunim sutra će to biti zbog muža, pa ću i ja tako učiti svoju decu… Neka hvala! Ja želim svoj mir i svoju slobodu!
Danas sam čoveka koji je samohrani otac i kome humanitarna organizacija prikuplja pomoć za decu, poslao kaznu u vrednosti od 30.000 dinara kod izvršitelja, troškovi će da prerastu novčana sredstva u iznosu od 100.000 dinara.
Najgore što ništa nisam osetio, ni sekund griže savesti, upravo razmišljam da l sam uopšte čovek, čak sam i ponosan što nemam emocjja u poslu.
Zašto neki ljudi ne znaju da gledaju svoja posla? Uvek kad je gužva u bolnici, meni je telefon spas.. Ili kucam poruke, gledam film ili igram igrice uglavnom nikome ne smetam.. Danas red kod ginekologa.. Sedim i kucam poruke, a pored mene još jedna devojka koja je takođe na telefonu... Starija gospođa koji stoji preko puta nas onako na glas govori 'Bože me sačuvaj ovi na telefonu, kao da nemaju pametnija posla uvek popizdim zbog takvih osoba'... Da li je bezobrazno ne znam, ali ja sam joj se ironično nasmejala.. Moje vreme moja stvar, moj telefon moja stvar šta tebi koji đavo smeta?
Nakon prekida nije htio prsten nazad. Meni je lijep i povremeno ga nosim na drugoj ruci. 4 godine kasnije želi da mu ga vratim da bi zaručio novu curu... koje prase. A njegovu poruku ću poslati njoj da vidi s kim je u vezi.
Dečko je nenajavljeno došao do mog stana (inače živimo u različitim gradovima, oko sat i po-dva busom) i onda bio ljut na MENE jer 1. nisam bila kod kuće u tom trenutku i 2. umesto da budem “iznenađena” ja sam se iznervirala jer je došao nenajavljeno. Ne volim ni kad mi rođena majka koja živi na 5 minuta od mene tek tako dođe bez javljanja, a kamoli neko ih drugog grada!
Pre 10 godina sam bila udata za čoveka koga sam mnogo volela. Prva ozbiljna veza, prva prava ljubav. Prevari me sa koleginicom sa posla, napravi joj dete. Razvedemo se, on nju oženi. Patila sam strašno, ali nekako nastavila dalje. Ona se hvalila kako je ulovila priliku, otela ga od mene itd. 5 godina kasnije, nju prevari sa koleginicom sa novog posla, napravi joj dete. 3 godine kasnije, čovek ponavlja priču, sad sa svojom studentkinjom. I svaka se hvali kako ga je preotela od prethodne. Sve već liči na lošu komediju. Pre mesec dana sretnem tu "studentkinju" kod zajedničke poznanice i ona mi kaže - A ti si ta bivša žena koja je najbolje prošla. Šta da kažem, nisam ga otela, samo sam ga pustila ...
Dečko i ja smo mnogo toga prošli zajedno, mnogi kažu da našu ljubav treba da doživiš da bi saznao koliko je zapravo lepa.
On je skoro 8 godina stariji od mene, što znači da mnogo toga nismo mogli da proživimo zajedno.
Boli me sve što sam bila primorana da propustim u njegovom životu.
Njegov prvi dan škole, upisivanje srednje, prvi pad sa bicikla, prve suze radosnice, upisivanje i upad na željeni fakultet, svaki poraz i svaku sreću. Trudim se da nadoknadim svaki datum na kalendaru koji sam propustila, svaku godinu, svaki sat.
Nadam se da mi oprašta sve slike i događaje na kojima nisam bila.
Sada sam tu, i biću tu 🩷.
Zapeo momak s kojim sam se nešto dopisivala, muvala, da me vodi u izlazak. Bilo je dosta kasno za pravljenje bilo kakvih planova. Posle ponoći. Ma divota jedna... Pitam gde je naumio posle izlaska. On kao nesnađen. Nudi svoj stan. Opa. Nije mi se ta ideja ništa dopala, ne volim tek tako da idem po tuđim kućama. Poentira ponudu sa pričom da živi sam. Sa cimerom. Ali nije tu samo stalni cimer, nego privremeno u dnevnoj spava neki njihov drug, a te konkretne noći je na nekom kanabetu i cimerov tata, koji je rano ujutru imao nešto da obavi u katastru. Na moje pitanje zašto me priziva u stan gde ne samo da nije sam nego je tu i cimerov tata i drugi cimer, lik mi objašnjava da oko 5 može da ih izbaci. Ja sam se zahvalila na pažnji i blokirala kontakt pre nego što je Kazanova stigao da mi objasni gde bi izbacio čoveka od 60 godina, malog od 20 i onog malo većeg od 30. Ima ambiciju da privede žensku, a nema ni prazan stan. Daleko bilo.
Toliko mi je lepo kad sam sama da me to već malo brine.
Želim samo reći da sam dostigla određeni nivo smirenosti u životu za kojim sam potajno cijeli život patila. Koštalo me veze, prijateljstava, i još tako nekih stvari, međutim sad kad znam kakav je ovo osjećaj, mislim da je vrijedilo. Sretna sam do te mjere da kad dođem kući isplešem se pred ogledalom. Pokojni djed je stalno govorio "ko ga j*be* i bio je u pravu. Stvarno ništa nije toliko bitno.