Kada nisam mogla da izdržim psihičku torturu njegove majke, rekla sam da hoću da odem odatle. Samo mi je rekao: "Ti možeš da ideš, ali dete ostaje ovde". Rodila sam bebu pre samo mesec dana. 6 godina sam protraćila na pogrešnu osobu. Gledala sam čoveka koga volim kako postaje čovek koga ne poznajem, a on me je gledao sa mržnjom. Kako neko može da se toliko promeni? Ustvari promenio se kad sam ostala trudna, to je već tada bio drugi čovek. Sebe krivim što nisam uvidela neke stvari na vreme, a i one koje jesam, nalazila sam načine da ga opravdam, da ipak nije takav.
Nažalost, vezala sam sebe doživotno za tu osobu, jer imamo zajedničko dete i nemoguće je ne komunicirati. Sreća je što smo 350 km udaljeni i ne moram da ga viđam svakodnevno, jer na svaki način pokušava da mi oteža život. Nemam neki pametan savet, jer ni ja pameti nisam imala kad sam birala, osim da kad vam prvi put pogaze granice preko kojih ne bi prešli da niste zaljubljeni, pozdravite se na vreme i svako svojim putem.
Muž me je upoznao sa svojom familijom, ali se predstavljam kao njegova bivša već čitav naš brak, a u braku smo 4 godine. Čak sam i promijenila svoje ime u njeno da bi mi i u dokumentima to pisalo. Niko zapravo ne zna ko sam, osim njega i mene... jer ne želi povrijediti svoju majku koja je jako zavoljela njegovu bivšu. Nisu zajedno već 6 godina.
Nedavno se jedna poznanica udala. Moje godište. Roditelji me smaraju kad ću i ja, a ja samo hoću da izlazim, putujem i živim život po svom bar do 28. Do sad to nisam mogla jer sam studirala, imala obaveza oko faksa a i na finansije sam morala paziti. Nikada nisam mogla da priuštim sebi sve što sam željela. Sad to mogu i ne pada mi na pamet da se udajem. Kako roditeljima da objasnim da mi ne dosađuju s tim?
Drugarice su počele temu o tome kako njihov dečko njih ne dovede do orgazma i brzo im se završi seks. Moj oduži po sat a nekad i duže, ljubi me, loži me i onda seks i na kraju u pronebone pozi dok noge ne krenu da mi se tresu. Problem je što slušajući njihove priče njihovi odnosi po pričama ne traju duže od 10min. Imam osećaj da mog dečka ne uzbuđujem. Rekla sam mu ali on mi je samo odgovorio kako on voli da gleda mene kako uživam i da on može brže ali se suzdržava. Imam osećaj da više nije zaljubljen u mene i da laže. Ja dok sam slušala drugarice sam samo ćutala i bilo me sramota da ja ne uzbuđujem mog dečka.
On mi je bio najbolji, nerazdvojni drug iz ranog detinjstva, iz ulice. Čak sam kao dete bila zaljubljenanu njega. Odselio se u drugi grad kada smo bili u osnovnoj i totalno sam zaboravila na njega. I evo posle 23 godine od našeg poslednjeg susreta, slučajno sretne našeg zajedničkog porodičnog prijatelja kada je bio u Srbiji. Ispostavilo se da i on, kao i ja, sada živi u Francuskoj. Našao me je i poslao zahtev. Pričali smo danima i noćima. Imam muža kojeg beskrajno volim, on ženu, ali nikada nisam doživela toliko poklapanje. Rešio je da dođe da se vidimo. Jedva sam čekala. Bilo je kao u bajci, ponašali smo se kao deca, evocirali uspomene i usne nam se same spojile. On je moj vremeplov koji me je vratio u detinjstvo. Rešili smo da ne rasturamo porodice i da ne preterujemo. Ali, Pavle, hvala ti što si došao i vratio me u neka stara i bezbrižna vremena. Još kao dečak si bio gospodin. Znaj da u srcu čuvam jednu tajnu, ukrašenu odaju samo za tebe i nas. Tvoja K.
Muža moje sestre (bivši profesionalni sportista) žene jure, zgodan i bogat. Pojma nema o društvenim mrežama, nema fejs, nikad ništa od toga nije koristio. Odan deci i porodici. Sestra mi je postala nenormalno ljubomorna i nesigurna, kako je drma klimaks i hormoni, svađa se, napada ga za prevaru, paranoična je oko svih mladih i zgodnih komšinica u zgradi. Pretura mu telefon i listing poziva i ne nalazi ništa. Udavi me pričom da će se razvesti jer je vara, plače, kuka. Pukne brak i raziđu se. Ispostavi se da je ona imala ljubavnika a ovo ludilo iscenirala ne bi li bivši zet ispao krivac i preljubnik. Nisam mogla da zamislim šta je u stanju da manipuliše i da je čak i mene obmanjivala i lagala.
Otišla sam sa mužem u skup restoran, sjedili smo u bašti i naručili stejk. Došlo jelo, prelijepo, i sve nam odgovara. Ja sam možda samo dva zalogaja uzela i počela da se gušim. Skrenula mi hrana na stranu, kod mene je to uvijek panična situacija gdje gubim zrak, ne mogu da pričam, kašljem i drhtim. Pošto smo već vani bili, samo mi je trebala voda. Gosti su primjetili da i plačem (krenu mi automatski suze u takvom trentku), a muž je u tom trenutku pitao 2-3 puta "Šta ti je? Jel ti treba nešto? Jesi dobro?" pritom jeo svoje jelo da se ne ohladi, dok ja nisam mogla ni reći ništa od tog napada. Kad je konobar došao jedva sam izgovorila "čašu vode, molim vas". Kad sam došla sebi, otišao mi apetit, ohladilo mi se jelo i ponijela sam to kući. Jedino što ne znam da li da se brinem o njegovoj reakciji. Ako se neko guši i ne može da priča zar nije logika ustati i što prije vodu donijeti toj osobi, a ne čudit se šta je sad i ne znati šta da radiš pa nastaviš jesti kao da ništa nije bilo.
Moja sestra je 15 godina mlađa od mene. Svaki rođendan, pa i ovaj, majka i ja se koljemo šta ću da joj kupim za rođendan. Kad je bila mala, terali su me da joj kupujem odeću i školski pribor, a ja sam kupovala knjige i igračke jer je ona tako htela.
Sad su me pitali da učestvujem u plaćanju vozačkog ispita koji su joj obećali za odličan uspeh, ali celo leto izbegavaju temu. Pare imaju, ne moraju da traže od mene da platim trećinu, ali stalno imam osećaj kao da mama hoće da mi uvali da joj budem treći roditelj.
E pa neće da može! Ja sam sestra, moj posao je da budem zabavna i da pazim da ne pravi gluposti koje sam ja pravila, a njihovo je da joj obezbede normalan život.
Moja "najbolja drugarica" se verila i pitala me da joj budem kuma. Tačnije, nije me pitala ali kada je jedan drug pitao ko će ti biti kuma, rekla je da ću to biti ja. Naravno, bila sam oduševljena i pristala sam. Međutim, kako je vreme prolazilo, ona to više nije spominjala. Ja sam mislila, ok ima vremena, u gužvi je, neću ništa ja inicirati. Nekoliko nedelja pre svadbe je objavila sliku sa drugom drugaricom (nije zajednička, samo njena drugarica) i napisala je kume 💓. Naravno da sam je pitala sta se dešava, jel si mogla da mi bar kažeš da si se predomislila, sve bi bilo ok, samo ne da lažeš. Rekla mi je da je ova pitala da joj bude kuma i da ona nije mogla da odbije njen predlog. Na sve to, nju je ogovarala kod mene, njen suprug je isto ne gotivi, bile su bliske pre ali u poslednjih nekoliko godina su se dosta udaljile, itd. Pravdala se, plakala, molila me da joj oprostim, govorila kako je pogrešila... Ja sam nakon toga sam presekla sve veze sa njom. Da li sam preterala?
Pre par godina stupio sam u vezu sa devojkom koju sam poznavao iz grada. Ispostavilo se da u svom životu nisam bio sa kreativnijom, strastvenijom, posebnom, drugačijom od ostalih žena ikada. Svaki dan sa njom sam nešto naučio i nekako upoznao samog sebe. Voleo sam je više nego ikada ikoga ali to nisam osetio sa njene strane. Nije me zavolila i ostavila me. Molio sam je, plakao, mesecima sam je proganjao da se pomirimo, bio sam spreman da joj pređem preko svega samo da budem sa njom. Odbacila me kao da nikad postojao nisam i već mi se 5 godina nikada nije obratila. Nikada se više nisam zaljubio jer nijedna nije bila kao ona, sve su nekako mlake nasprem nje. Pomirila se sa prvim dečkom sa kojim je bila i sve ove godine je sa njim. Juče sam je video posle dužeg vremena, trudna je. Kao da je umro deo mene. Došao sam kući i polupao sve stvari iz sobe od nemoći i tuge. Izgubljena je i poslednja nada da će ikada više biti moja. Kako da zaboravim ovu neuzvraćenu ljubav?