Strašno sam neuredna. Kod nas je u kući uglavnom bio nered, svi su bili zauzeti, mene niko nije učio neke stvari.. Mislim, nije da se pravdam, ali stvarno mi niko nije usadio to da treba da odvojim vreme u toku dana i da vodim računa o svom prostoru. I sada sam užasno neuredna, nekad se gadim sama sebe. Odlučila sam to da promenim i radim na tome, i danas sam raspremala i opet ne mogu da verujem do kakvog je nereda došlo. Mislim, ja sam kriva, ali moram to da podelim sa nekim, lakše mi je ovako anonimno.. Bukvalno u kasnim dvadesetim razvijam važne navike. Sramota me je.
Kad sam se porodila trebalo je da se prijavi dete, kod nas to rade u bolnici na 1 spratu, dogovorila sam se sa mužem da će se ćerka zvati Elena, pošto sam imala jako težak porođaj, rekla sam sestri da smo se sve dogovorili da ide on sam da to završi. Nakon sat vremena me zove i kaže - E ipak je došlo do promene plana, mi u kući (on i njegova mama) smo se dogovorili da je najbolje da se dete zove Stana, mama je predložila Stanica, ja sam rekao zvaće se Stana. Ja u šoku, na ivici nervnog sloma. Iz porodilišta su me pokupili moji roditelji, ne želim da ga vidim skoro.
Imam jedno dobro delo zbog kog sam, jako ponosna. Ono počinje ovako. Bila sam tad 7 razred, sećam se. I bila je tu jedna mala petakinja, na početku je bila srećna i puna života, ali nažalost bila je žrtva vršnjačkog nasilja, te sam onda primetila da je postala depresivna i da nije htela ni sa kim da priča. I jedan dan, izgledala je jako iscrpljeno, te sam ja razgovarala sa njom, dok su se svi smejali i zadirkivali, ja sam joj dala neke savete kao osoba sa osobnim iskustvom sa vršnjaskim nasiljem, i šta sam ja uradila da to prestane. Ona mi se zahvalila, idućih nekoliko dana postala stara ona, srećna puna života i pričala je sa nekima te napravila prijatelje. Uvek kad me vidi zahvali mi se, a meni srce puno ponosa i dobrodušnosti. Uvek se samo pitam šta bi se desilo da joj nisam pomogla?
Znam da će me svi osuditi ali prvo sam kupio stan a onda prsten.
Da radim kao konobar dio napojnice bih dao kuhinjskim djelatnicima. Ne patim za novcima, al ne bih mogao mirno uzimat sve zasluge. Neki su dali krv za to jelo, a netko samo odnio na tacni.
Sestra i zet se razvode, imaju sina od 6 godina. Razlog ona nije mogla da smrša već 5 godina, pretvorila se u našu mamu i babu po fizičkom izgledu u licu, podvaljak i krivljenje kičme, kosa propala. Poštenije je i to nego da je vara, ali mi se ne udaje da prođem isto. Ne pravdam je, nespavanje, druga vremenska zona, beba, strani jezik, studiranje, kovid pa tek sada dobar posao...sav taj stres je ostavio posledice. Možda će dovesti liniju na normalu ali mlađa biti neće. Prvi put od porođaja se slika sa sinom, bivši zet joj ubio samopouzdanje. Uspešna je u poslu, ima dete. Toksični komentari i uvrede nisu podrška.
Dečku s kojim sam preko godinu dana u vezi rekla sam da razmišljam da počnem piti anitbaby pilule na što me on pitao jesam li stvarno sigurna u to? Rekao je da ga je strah da mi hormoni ne naštete zdravlju i da si ne bi oprostio da mi se nešto desi radi toga, te da njemu zaštita nije nikakav problem. U pozitivnom sam šoku.
Ljude koji s 20+ godina još uvijek obožavaju Harry Pottera smatram nezrelima.
Imam dete od 2 godine i moja sestra još dvoje dece sličnog uzrasta. Oboje smo očekivali da će naša majka voleti da provodi vreme sa svojim unučićima i oboje se osećamo kao da nas je neko ošamario kada smo ukapirali da to nije tako. Ne radi se tu o stalnom čuvanju dece, to ni ne tražimo od nje. Ali ako joj ponudimo da pođe u park sa nama ili na neki izlet, nikad neće, sve je mrzi. Sama je sebi dovoljna, ne traži ništa od nas niti traži da se vidimo često. To jednostavno ni sestra ni ja nismo očekivali i baš nas je pogodilo. Nećemo se svađati s njom oko toga ali nije nam uopšte svejedno...
Uhvatila sam na svadbi buket i jedan momak kravatu. Krenuli smo plesati, rekli si ime jedno drugome i malo popričali dok smo plesali, ništa specijalno. Na kraju, kad smo završli, poljubio me krišom u obraz. Sutradan, mladoženja govori da taj dečko ima djevojku. Meni zaista nije jasno, zašto je on mene poljubio u obraz iako sam ja sa njim sasvim normalno popričala (s moje strane flerta nije bilo), a ima djevojku?! Ne razumijem zašto to zauzeti momci rade, baš mi je to odvratno. Iskreno, da je single bilo bi mi fora, ovako mi je zbilja fuj.