Smatrana sam lošim radnikom jer ne želim da radim poslije posla i ne želim da nosim posao kući. Opirem se kapitalizmu, uspijeva mi, ali zbog toga nemam napretka već duže vrijeme jer ljudi koji su u stanju raditi po 10+ sati dobijaju prednost, koji odgovaraju na mejlove uveče u 21h, koji neće otići na bolovanje i doći kašljući na posao, koji će se vratiti nakon 3 mjeseca porodiljskog - oni su u očima poslodavca bolji radnici. Koristim sve što mi zakon nudi i biram da budem najlošiji radnik...
Stari ljudi umeju da budu jako sebični. Bio je moj red da pravim porodični ručak, ali kako su mi uletele obaveze deo hrane sam naručila. Na ručku su bile moja mama, muževljeva sestra koja studira u Beogradu, ujak i ujna, i naravno, moj muž i deca. Hajde što su me majka i ujna sahranile što sam poručila pečenje i kolače, nego su se stariji maltene utrkivali ko će više da pojede i na kraju su se posvađali ko će da nosi ostatke kući. Majka je tvrdila da je to njeno pravo, jer mi je majka, a ujka i ujna su hteli da ponesu sinu koga je mrzelo da dođe. Na kraju sam rekla da sam ja domaćica i da sam ja platila i svima ću da spakujem koliko mislim da treba. Odjednom niko ništa neće jer su uvređeni i rek’o dobro, pakujem sve zaovi.
Suštinski to sam htela od početka jer je student, a svekrva nam redovno šalje namirnice iz sela i zaista nema smisla da se sramotim više nego što me je osramotila rodbina.
Ne kapiram poentu posjete druge države, ukoliko to ne donosi novčani benefit. Čemu šetnje od nedelju dana po drugoj državi. Cilj treba da nam bude da zaradimo pare, a ne da ih trošimo.
Došla nam je devojka na sezonski rad, jako divna, nasmejana i vredna. Svi gosti su je zavoleli ubrzo. Fasciniralo me je to kod nje da je radila svaki dan punom parom, ostajala prekovremeno, radila 2 smene itd...
I mene kao gazdaricu i radnike je zanimalo zašto to radi i zašto svoje slobodno vreme koristi da radi još više. Imale smo lep odnos, pa sam je jedan dan pozvala u kancelariju da rešim misteriju. Upitala sam je i njen osmeh je pao sa lica i glas joj je zadrhtao. Rekla mi je kako skuplja novac sa vidi svog dečka koji je jako daleko od nje i nisu se videli godinu dana, otežava im viđenje to što je ona u jako lošoj finansiskoj situaciji a njemu je majka jako bolesna. Rekla je da zato toliko forsira rad da može da skupi novac da ga što pre vidi. Sledila sam se nisam mogla da dođem sebi posle toga. Dogovorila sam se sa radnicima da dobije povišnicu i da joj poklonimo avionsku kartu. Njenu sreću i suze radosnice tada nikada neću da zaboravim. Ona mi je dala veru da ljubav još postoji u ovome svetu!
Bila sam spremna da volim i poštujem roditelje mog supruga kao da su moji. I trudila sam se jer sam iz porodice u kojoj se uvek vodilo računa da se porodica i familija poštuje, slaže, obilazi… prosto mislila sam da će biti tako. Dobila sam dva idiota 😞 utešna nagrada ujak i tetka mog supruga, divni ljudi.
Posle raskida pozvao me je i rekao kako me nije stid da raskinem dugu vezu jer "duge veze se ne raskidaju." Ako sam ja u dugoj vezi 2.5god. ne znači da ću po svaku cenu ostati sa njim i trpeti njegovo ponašanje koje me je činilo tužnom i nesrećnom.
Živim na Zapadu i evo me već drugi put u vezi sa Azijatkinjom. Tačan je stereotip. Sa njima nema zayebancije. Vole da kontrolišu i upravljaju. Veoma su ozbiljne i projektantski nastrojene. Ja to volim jer onda mogu mozak na pašu. Ona sve želi da osmisli sistematično, osmisli i ja se sa time složim. Odlične su za bele muškarce jer su izuzetno štedljive, a beli muškarci (za razliku od belih žena) su isto jako štedljivi, pa se lako skapiramo. Inače, lojalne su i doživljavaće vas kao njeno vlasništvo - tako da sve preporuke. Za brak su savršene i neverovatno inteligentne i mudre. Imaju smisao sa humor jedan specifičan, koji je prava igrarija da se provali i kada ga shvatiš, vidiš koliko je dubinski duhovit. Sve preporuke za Azijatkinje!
Zaveo me je, polako i neprimetno. Pogubila sam se. Uradila stvari koje nisam mogla ni da pomislim da mogu. Hteo da me slomi, odmah, kao da je hteo da mi se osveti što se toliko “trudio” oko mene, hteo da me ponizi. U toj situaciji, iskorišćena, nisam imala puno izbora. Da plačem ili da guram dalje. Evo, sada učim, izlazim, počela sam konačno da vežbam, pridržavam se dijete, izgledam nikad bolje, a i dobro se osećam. Naravno eto njega opet, jer nije uspeo da me slomi, ne dovoljno. Sada opet izbora dva, svetiti se ili jednostavno ignorisati malog nesrećnog narcisa i manipulatora. Biram drugi izbor, a isto savetujem i drugima u sličnim situacijama.
Majka mi je umrla davne 2003. godine zbog greške hirurga koji ju je operisao. Čovek je meni tada priznao da je to zbog njega, ali na sudu nije i tako se to nekako zataškalo. Juče sam čuo da je i on baš umro od sepse koju je greškom izazvao hirurg koji ga operisao. Ne radujem se ničijoj smrti, ali priznajem da sam osetio nekakav smiraj kad sam čuo da je i on isto završio kao moja majka.
'96. sam godište i upravo sam se vratila sa kućne zabave. Nas 15ak se skupilo i družilo. U tih par sati druženja nitko nije visio na mobitelu, ali NITKO. Ovo je jedna od najboljih zabava na kojima sam bila. Nije bilo ništa specijalno, luksuzno. Jednostavno ljudi koji razgovaraju. Fale mi vremena kada ljudi nisu bili na telefonima i održavali su fokus na osobe i razgovore.