Na poslovnoj večeri, pred 50 kolega i kolegica, šefova žena me je pred svima ponizila naglasivši kako nemam muža ni djecu i kako ću najvjerovatnije ostariti sama jer sam u kasnim tridesetim. Učinila je to ničim izazvana. Nije shvatila da od lude ima luđa i da od tog dana mladoj kolegici sa posla pomažem da razvede njenog muža, prvu fakultetsku ljubav, oca njihovo troje djece, bogataša i do tog trenutka vjernog muža. Kolegici je kupio automobil, stan, nakit a ta ista kolegica je meni sredila unapređenje, poklanja mi nakit, izvodi me na večere, plaća moje račune u znak zahvalnosti, čak me je spojila i sa njenim bratom. Draga, uskoro bivša šefova ženo, izgleda da ćeš ti biti jedina koja će ostariti sama.
Dobili smo bebu i ja sam odlučio da dam otkaz i ostanem kod kuće umjesto žene. Ona stvarno voli svoj posao i već nakon 2 sedmice se žalila da joj fali da izađe iz kuće i razgovara s odraslima, dok je meni muka svako jutro kad pomislim da moram na posao i najviše volim da budem kod kuće. O brizi za bebu nismo znali ništa, zajedno smo učili i čitali knjige i još uvijek učimo. Beba svakako pije flašicu tako da nema nikakvog razloga zašto se ja ne bi mogao uspješno brinuti o njoj, ali naša familija je puna osuda i komentara, za ženu pričaju da je bez srca što hoće na posao i "ostavlja bebu", a za mene da sam papučar što sam odlučio ostati kod kuće. A mi sretni i sve dobro funkcioniše, samo se familiji više baš ne javljamo.
Imam 40 g. Uvijek sam izgledala mlađe od svojih godina, s 30+ godina davali su mi i 10 g. manje.
Unazad 2 godine prošla sam dosta stresa, nepravdi i nerviranja i razvile su mi se bore od "overthinkanja" i brige, isključivo na čelu. Mučile su me i glavobolje zbog toga.
Unatoč strahu od igle, otišla sam na baby botox, isključivo čela. Ne primjećuje se ništa, nisam zamrznuta i sve je super. S mog lica skinuta je patina loših životnih okolnosti... Nakon dosta vremena, osjećam se super u svojoj koži...
Koliko moj muž nije prisutan na ovoj planeti, ali zaista na ovoj planeti i uopšte u svom životu govori činjenica da ima 39 godina i da nije znao šta je "poza 69". Mi smo u braku godinu dana, ja tu pozu ne volim, u krevetu je odličan, nešto smo se dotakli te teme i on kaže da nije siguran da je to uopšte čuo... Ovo je samo jedan primer, a ima ih milion. Inače voli tehniku, tehnologiju, u stanju je ceo dan da rastavlja i sastavlja delove TV-a na primer, dakle ima pameti, ali samo ono što njega zanima, niti pamti nešto van toga niti želi uopšte da nauči nešto, makar to bilo nešto najosnovnije. Sve je to OK, svi smo mi različiti, ali nešto što znaju deca od 17 god on tek onako usput čuje....
Imala sam dečka u Beogradu. Često sam išla kod njega. Kad god bih se vraćala kući i kad me isprati na autobus, kupio bi mi igračku na autobuskoj stanici. Bila sam tako srećna dok idem kući zagrljena sa tim igračkama. Igračke su sada u krevetu, vakumirane, sada već odavno bivši dečko - ko zna gde je. Ali zatvaranjem autobuske stanice u Beogradu, kao da sam opet raskinula sa njim. Toliko uspomena. Na toj stanici nikad nije bilo svađa, samo čista emocija. Odatle je već postojalo nedostajanje.
Par mjeseci smo u vezi, a danas joj je rođendan. Rekla mi je da ne objavljujem našu sliku za rođendan jer hoće da vidi da li će joj bivši čestitat. I jeste, pa je rekla da tek tad smijem objaviti. Evo ne znam šta da mislim.
Kada je brat dobio dete bila sam tu od rođenja. Pomagala snajki koliko sam mogla, skoro svaki slobodan vikend išla da pričuvam malog da snajka malo odmori, kupovala, spremala sve što treba. Kada sam se ja porodila došli su da vide dete posle 3 meseca uz stalne izgovore kako brat radi, a svaki vikend objave gde su bili. Na detetov prvi rođendan nisu ni došli uz neki glupi izgovor. Onda sam i ja prestala da odlazim kod njih, bratancu sam prestala da kupujem pa kad su to primetili onda je krenula patetika s bratove strane kako malom treba tetka. Pa brate i mom detetu treba ujka pa si došao 5x da ga vidiš za godinu ipo dana, a ništa od onoga što sam ja radila za tebe i tvoje dete mi nismo videli. Sad je snajka ponovo trudna i očekuje da obigravam oko nje, žali se kako ne može bratancu da se posveti. Samo sam joj rekla da imam svoje dete i da ja od nje nisam imala nikakvu pomoć. Uvredila se i blokirala me..
Pre 10 godina sam upoznala jednu devojku na poslu. Radile smo zajedno jednu ili dve smene, ali mi je ostala u jako lepom sećanju. Mila, draga, prijatna, prelepa! Posle toga sam je srela još jednom ili dva puta, uvek je ostavljala pozitvinu energiju i neku milinu posle susreta.
Juče mi je drugarica rekla da je ta devojka umrla od raka. Samo razmišljam o njoj i o tome koliko je svet ostao siromašniji njenom gubitkom. Ne mogu ni da zamislim kako je njenim roditeljima i suprugu bilo teško.
Moja devojka, mislim nismo još zvanično, ali viđamo se i krili smo to, je upravo viđena s drugim muškarcem, devojke kažu da ako postoji savršen momak, onda sam to ja, posao gde mi je plata 200.000-250.000. RSD, kuća u centru, auto od 20.000 evra, posao sa jakom funkcijom, visok, krupan, građen lepo, bavim se sportom, ne pijem alkohol, beskrajno veran, nisam lajkovo sliku drugoj devojci, i opet doživim to, mogu koju devojku poželim da imam, a eto ja sam idiot ispo na kraju, hteo sam da budem dobar, moram da podelim ovo jer mi se duša raspada, oči su pune suza, čime sam ja ovo zaslužio ne znam, al boli i previše.
Tako da ne prosipajte priču da su žene ugrožena vrsta.
Imao sam devojku koju sam voleo beskrajno, Isidora se zvala, bili smo zajedno godinu i dva mesaca. Ali zbog moje agresije ostavila me je. Dan danas nakon 4 godine ne mogu da prestanem da mislim o njoj, pokušavao sam na sve načine da mi oprosti, ali mislim da sad zvanično nema ništa od toga, pokušavajući da je zaboravim tražio sam joj silne zamene, spavao sa mnogo devojaka, ali se nisam ljubio sa njima, nisam mogao. I devojka sa kojom sam spavao pre 13 meseci ostane trudna, terao sam je da abortira ali je kasno saznala pa nije moglo, nisam mogao da budem sa njom jer i dalje volim ovu devojku, i pred porođaj rekao sam joj da ćemo biti zajedno samo pod jednim uslovom ako da detetu ime Isidora, i ona je to uradila, ali ja nisam sa njom, to sam samo rekao da bi se dete zvalo tako, da mogu nekog da zovem tim imenom, i poslao devojci koju volim da sam dete nazvao po njoj i rekao da je nikada neću zaboraviti, ona mi je odgovorila samo “kad sam te najviše volela ubijao si me”. Umro je deo mene..