U vezi sam sa dečkom tri godine. U početku je sve bilo lepo. Nije imao posao, ali sam mislila da je to privremeno. Ja sam otišla na studije u drugi grad. Održavali smo vezu na daljinu. Ja sam studirala, a on "tražio" posao. Sve što nađe radio bi po nekoliko dana ili meseci i odustajao uz neke izgovore. Ja sam ga trpela jer sam mislila da mu treba vremena da se pronađe. Posle tri godine ja sam završila studije. Našla posao. Radila sam i pre završetka neke sezonske poslove...On još uvek nema posao, uvek nešto traži i nikako da nađe. Sve i što nađe ubrzo odustane... Volim ga, ali mislim da treba da raskinemo, jer očigledno da ne želi da radi, a ja ne mogu sa takvom osobom da planiram onda budućnost...
Imam 48 godina, 30 godina staža, tri stana, vikendicu sa dva apartmana, jedrilcu, gliser, dva auta, motor, zemlju i veliku ušteđevinu. Vikendicu, stan i zemlju sam naslijedio od roditelja, a ostalo sam zaradio kao pomorac. 22 godine kao oficir, a zadnjih 8 kao kapetan. Problem je što sam totalno tužan jer nemam nikoga tko bi uživao u plodovima moga rada. Jednostavno nikad nisam uspio ostvariti da veza pređe u brak. Dvije duže i ozbiljnije veze su završile prevarama i nakon toga u svakoj vezi bi bia blago zatvoren i ne bi moga dati cijelog sebe. A ženit se i radit djecu, da bi se posli rastavia i boria na sudu, ne hvala. Totalno je čudan ovaj život. Kao imam sve, a realno gledajući, to ne znači ništa ako nemam sa kim to podijeliti.
Lepše mi je provoditi vreme sa švalerkom nego kući sa ženom i decom.
Moj se muž drogira. Ne non-stop, ali kad krene, to traje po nekoliko dana. Radio je to i pre, po malo. Bila druga droga, nije mi smetalo. Kao kad neko izađe u grad jednom u pola godine i napije se - ništa strašno. Međutim, sada koristi neku hemiju od koje non stop stondira. Deca (ćerke) su u predpubertetskom dobu. Gledaju ga takvog. Ja to svojoj deci ne želim. U mom smo stanu. Neće da izađe. Samo prećuti čitavu moju priču. Pre 4 nedelje mi je rekao da neće više. Obećao. Preksinoć - opet! Prozovem ga za to, jeste, kaže, rekao da neće više. I, šta sada? Ćuti. Muka mi je. U braku smo skoro 15 godina. Očigledno ga ne mogu naterati da prestane. Ne znam kako da ga isteram iz stana, a da ne bude traumatično deci. A ne želim ovakav život.
Imam mnogo dobrog prijatelja koji je rano dobio dete. On i ta devojka su odlučili da neće biti zajedno ali on aktivno učestvuje u životu deteta, stvarno se trudi. Međutim ubrzo mu život postaje pakao. Otac mu se uvalio u velike dugove kod veoma ozbiljnih ljudi i nestao. A ti ljudi su naravno došli po svoje. Pošto mu je majka u penziji a sestra na faxu on je preuzeo te dugove na sebe. U pitanju su ozbiljni kriminalci ali ipak ga nisu uvukli u nešto ileglno, baš zato što ima dete, nego radi po njihovim lokalima dok se ne reše dugovi. Svi u društvu smo se ponudili da pomognemo ali on ni da čuje. Iskreno mnogo mi je žao što tako dobra i kvalitetna osoba propada zbog tuđih grešaka. Neki roditelji su stvarno smeće.
Upoznam ženu muževog druga, tek došla u inostranstvo a ja radim kao assistant manager već 4 godine u jednoj kompaniji. Uskoro se smanjuje broj zaposlenih zbog AI ali moja pozicija nije ugrožena. Pitala me za posao, objasnila sam situaciju da ove godine ne primaju nikoga i da je veliki broj ljudi višak. Samo je digla nos, naljutila se i uvredila , kad smo joj rekli da muževa kompanija traži čistačice kancelarija i toaleta posle radnog vremena. Za početak, prvi posao jer ni jezik ne zna. I ja sam čistila kuće i radila u restoranu dok nisam savladala jezik i završila kurs.
Bili smo na Kosovu, moja djeca i ja živimo u Hrvatskoj, muž je otamo…
Ima jedna česma, na sred Prizrena, okolo djeca, ljudi piju s toga, večinom ima dosta prosjaka. Bio je august. Imam dvoje djece inače… I tako među gomilom, bio je jedan dječak, 2,5-3 godine. Kao moj sin. Dječak je imao samo rasparan bodi na sebi, ni papučice ni šlapice. Dosta je tamnoput, toliko da je prljavština na njemu siva, a ne smeđa kao blato. Uzela sam od svoje djece soka i slatkiša i dala mu, nije htio, ali kroz igru sam mu nekako uspjela dati. Malo smo se poigrali, a onda sam morala ići, moja djeca su me čekala u kafiću. Taman kad sam sjela, vidim to dijete izlazi sa česme, vrti se, ustajem od stola i kad me vidio… za života ne mogu zaboravit. Samo sam čučnula i raširila ruke, kako se zaletio, kako je potrčao, kako je skočio na mene, i rukicama i nogicama. Uzela sam ga sebi u krilo, oprala malo vodom, ali morala sam ga pustit. Plakala sam za njim tada, a plačem i danas. Gdje je? Jeli jeo? Da li mu je hladno?
Žena mog brata je mjesecima pričala kako bi ona drugi posao jer na ovom nema puno dana godišnjeg i preteško je. Kako mama i ja imamo poznanstva kroz svoj posao, čujemo da se u jednoj firmi traži 5 radnika, posao dosta lakši, plata veća, sve top i firma slovi za najbolju u našem mjestu, i ona je sama govorila da bi voljela tu radit al teško upast. Javim ja njoj da je izašao oglas da se javi u firmu, nazovem školsku koja radi u upravi firme da će ova moja snajka doći eto ako ima mogućnost neka je ubaci. Kaže nema problema, mlađa je i računaju na nju da dođe. Prime oni nju, ja ovoj kupim poklon kao znak zahvale da bi ti meni bratova žena javila kak ne bi ona, čula njena šefica da je hoće napustit pa joj obećala nekad dat povišicu. Prošlo mjesec dana šefica joj da otkaz iz osvete, zove snajka mene plače ubaci me hitno gore. Ahaa, hoću kako da ne. Sad smo samo službeno.
Danas sam obukla jaknu staru 10 god. Ima sito na njoj, to mi je majka sašila ❤ nema je već 3 godine...
Rekla sam svojoj snahi da ako moj brat ikad digne ruku na nju ili joj uradi išta nažao, ima punu slobodu da mi kaže i da nikad, ali nikad neće ostati nezaštićena dok sam ja živa. Verujem svim srcem da joj dlaka s glave faliti neće pored njega, ali mi je bitno da zna da nije sama nikad jer bih volela da su moja majka i moje babe to znale... I da su imale nekog da ih zaštiti. Ne volimo se nas dve preterano mnogo, no ni ne moramo na kraju... Ali ne sme niko da je takne, pa makar to bio i moj brat za kog bih život dala.