Neka žena ima stranicu na kojoj prodaje vrhunsku garderobu, pošto je iz Beograda, pitala sam je da li radi lično preuzimanje. Rekla mi je gde da dođem, muž me je dovezao i čekao u kolima. Ušla sam u kuću, mračno, jeza... starica, mršava, čudna, atmosfera u kući kao kod one grofice iz Žikine dinastije. Kaže ostani u dnevnoj sa mojom sestrom, idem ja po stvari. Bog neka mi oprosti, ta sestra je izgledala kao leš. :((( Nasmejala se, pružila ruku i to je to. Nije progovorila, imala je najviše 30 kg, izbuljene oči, ogromne veštačke zube koji se sve vreme vide kao da nema usne, sivu boju kože, sedu kosu... Ove babe sa garderobom nema pa nema, čini mi se kao vek da je prošao, ta druga baba sestra me gleda, smeška se sve vreme i ćuti. Kunem vam se, ne znam kako sam preživela od straha iako niko tu nije bio neljubazan. Imam osećaj kao da je bilo nešto paranormalno, kao da sestra nije bila živa... znam da zvuči ludo i verovatno da je žena nažalost bila bolesna, ali imam traume.
Imam jako dobar posao, ugledan, dobro plaćen sa puno dodatnih povlastica i užitaka. Ali vidim da ne godi mojim "prijateljima", pa čak i po kojem najmilijem. Često pomažem istima kroz svoju poziciju. Pokušavam da ih redovno častim, zovem sebi na fešte. Ali sam polako razočaran, jer vidim da se situacija godinama ne poboljšava. Pitam se dokle više, zar narod misli da ćemo viječno živjeti. Čemo to?
Shvatila sam da nikog nije briga za mene, osim moje obitelji.
Jedino dobro od velikih cena je što mnogo ređe jedem čips.
Imao sam toliko bivših i skoro sam svaku volijo od srca. Svaka žena ima svoju čar i posebna je za sebe.
Razmišljam ozbiljno o povećanju grudi. Međutim jako me strah kako će to sve ispasti na kraju. Kako u svojoj blizini nemam nikoga ko je operisao grudi nemam koga pitati. Strah me kako će izgledati, da li izgledaju uvijek neprirodno i kakve su uopšte silikonske grudi na dodir?
Bio sam u vezi sa devojkom koja živi 500km od mene. U početku mi je naglasila da ima papire da je jako mentalno nestabilna, da je imala užasno detinjstvo i da ne želi biti majka. Hteo sam joj pokazati da život ne mora biti crn. Obilazili smo se jednom do dvaput mesečno. U prvim danima veze je plesala sa drugim likom, vidno zainteresovan za nju, ja sam to tolerisao, jer ne znam da igram. Posle mesec dana se videla sa bivšim koji je uzrok njene prve posete psihijatru, kaže da su pušili travu. Scenirala je svađe o bezveznim temama, uvek sam praštao zbog njenog zdravstvenog stanja. Takve situacije su se gomilavale, odjedanput me je počela odguravati od sebe, da ne pišem i ne zovem neko vreme. Na moje oči se javila na telefon drugom bivšem za koga mi je rekla da je blokiran. Viđena je u autu sa još jednim bivšim dečkom. Ostavio sam je jer dve nedelje nismo komunicirali. Svi su me savetovali da je ostavim. Zbog nje sam izgubio najboljeg prijatelja, koga sam poznavao od prvog osnovne.
Napišem muškarcu od 40. godina da mi se ne dopada kao osoba, njemu bilo krivo i izvređao me... A stalno govori kako on ima godina i iskustva. Pitam se za šta?! Nezreo, manipulativan, ne zna da komunicira...
Najbolji mi je brat koji kaže džaba usisavati kad opet ima mrva. Pa druže, treba svaki dan usisavati. Isto kao kad se kupaš. Što se kupaš ako ćeš se opet isprljati? Koji idiot.