Student sam, i već prvih dana studiranja registrovao sam se na jedan ženski sajt na kome žene daju savete jedna drugoj šta koristiti za pranje sudova, kako veš otkuvati, koji prašak koristiti.... Koristim lažno ime na tom sajtu, jer sam muško. Razumite me.
Prije 10 godina je moja tadašnja djevojka otišla studirat u Boston. Nikad neću zaboravit kada mi je došla u suzama i rekla da mora ić, dobila je stipendiju i bilo je otići preko mora na besplatan studij ili svojima biti na teret. Srce mi se slomilo na 100 komada i pričao sam sa svojima da idem s njom, roditelji su bili protiv toga, rekli su da su djevojke prolazne da su mi ovdje prijatelji, obitelj, posao (završio sam fax prije nego što je ona krenula).
Sve je to slušao moj djed i rekao mi “Sine kući se uvijek možeš vratit, a onu ljepoticu nećeš moći”. Uzeo sam avionsku kartu i dočekao je u avionu. Nisam se pokajao, već 5 godina imam prekrasnu ženu i prekrasnoga sina koji se zove kao moj djed. Slijedite svoje srce, riskirajte ne znate kad se može isplatit.
Imao sam 18 godina, nepunih godinu dana pre toga sam sahranio oca, bio sam u Budvi sa majkom i sestrom, sedeli smo na plaži, sunčali i odmarali... gledali svoja posla. Primetio sam da neka osoba na nepunih 15ak metara od obale mlatara rukama u vodi, mislio sam opet se neka 'deca' igraju, tek prođe 5-10 sekundi, vidim stariji čovek je u pitanju i dalje mlatara rukama, a niko ga ne primećuje. Potrčim u vodu, doplivam do njega, uhvatim ga oko grudi i krenem da plivam nazad (srećom gledao sam baywatch, par godina pre toga je bila popularna serija). Izvučem ga na obalu i tek tad su ga ljudi primetili. Srećom neko ko se našao tu je znao kako da mu pomogne i izbacio je dosta vode iz pluća dok nije došla hitna pomoć. Ja mirno seo na svoj peškir i pojeo sendvič, ko da se ništa nije desilo, a gledam sestru i majku skoro pa zaplakale... Tad sam skontao da sam spasao možda nečijeg oca... Nikad više nisam video tog čoveka, nikad nikome nisam rekao niti sam se hvalio, ali sam bio ponosan na sebe...
Za svoj osamnaesti rođendan nisam imao ni tortu. Moji su u takvoj materijalnoj situaciji, i jednostavno nisu imali ničim da me obraduju. Nisam im to zamerio, čak šta više i ponosan sam na njih. Ali jedan gest mog druga me je jednostavno ubedio da pravi prijatelj postoji. Došao je, doneo mi poklon, i sedeo sa mnom 3 sata iako nisam imao da ga poslužim ni čašom soka. HVALA TI BRATE!
Devojka mi je poginula na moj 19.rodjendan
Bilo je to pre 10godina,od tad nikad vise ne slavim svoj rodjendan.Ja sam zavrsio fakultet,zaposlio se,sredio zivot,ozenio se,dobio prekrasnu cerkicu nazvao je njenim imenom.
Za 4 godine studiranja, svako učenje ispita sa mnom je proveo moj mačak Džeki. Zajedno smo jeli, zajedno spavali, ja sam učio na glas, on je spavao, ponekad slušao, a poneki list knjige je i pojeo. Uvek je bio tu, čak i u njegovom omiljenom mesecu februaru kad je meni najteže, nije me napuštao. Položio sam poslednji ispit, diplomski je završen, odbrana je sledeće nedelje. Odlučio sam da odbrana bude pred prijateljima i rodbinom. I odlučio sam da nema te sile na ovom svetu koja će me naterati da ne povedem moju najdražu vreću buva, mog Džekija!
Ulazim sinoć u lift i pitam žensku: Jel ćeš gore ili dole?!
A ona meni: Polako frajeru, pa nismo se još ni upoznali.
Imam pitanje za one muškarce koje svakodnevno vidjam po gradu sa izdepiliranim nogama i počupanim obrvama, je l' vam menstruacija redovna?
Kad god obučem nešto novo. Na primer, neku majicu, kad dođem iz škole, ni ćao ni zdravo, već: ' Šta su ti drugari rekli za majicu ^^ ' ?
Svaka njegova pravopisna greska ubije po jednog leptirica u mom stomaku...