Uzeo sam neko kučence kada je bio mali, prljav, rebra mu se videla. Odvedem ga kući. Sestra mu je dala ime Mrvica. Naučim ga da čuva kuću. Da sedi, leži, ulazi i izlazi iz auta na moju komandu, donese, odnese, trči, pravi se mrtav.. On sve uredno sluša, ali samo mene. Ako mu neko od ukućana komanduje, ni da čuje. Uvek bio uz mene. Prati me do stanice, pa se uredno vrati kući. Sredio ga, vratio ga na kilažu, izrastao on u mangupa, jurio kučke u teranju, pravio džumbus po dvorištu. Pre dva meseca, odlazim da ga nahranim, on sklupčan, zovem ne odaziva se. Zovem opet, glasnije, ništa.
Prilazim, pomazim ga po glavi, ne reaguje. Drmam, ne reaguje. Trk kod veterinara, nema pulsa. "Uginuo je." Plačem kao kiša.. Tražim momenat sam sa njim. Grlim njegovo telo, suze samo liju.. Kad ono, čujem slabo disanje. Zovem veterinara, on kaže "Živ je", zaprepašćen! Lekovi, redovni pregledi.. Nešto je pojeo i gušio se, pao u komu. Umalo uginuo. Sad živ, srećan, zdrav, sedma godina. Moj debeli, moj borac. <3
Kad sam imao 2-3 godine deda me je naučio da kažem broj 8. I mene deda odvede u neku kafanu gdje je puno ljudi i pita me korijen iz 64 ja odma kažem osam , 4+4 ja osam ,32:4 itd... Svi su se čudili kako sam pametno dijete, a Deda je bio ponosan. Živio moj deda !
Danas mi je tata rekao da sam usvojena.
Rekla sam mu da ne lupa, znate šta mi je rekao?
"Jbg, nikako ne možemo da je se rešimo, moramo da je trpimo dok se ne uda."
Tata mi je car, definitivno.
Nedavno sam bila na svadbi brata od strica i cela uža porodica je bila prisutna. Budući da je tu bio fotograf, odlučili smo da napravimo zajedničku fotografiju nas unučadi i uradimo je baki. Neko je konstatovao da nam je ovo prva zajednička fotografija i kako smo svi deca za poželeti. Ali ja imam mlađu sestru, dete je sa posebnim potrebama, težak slucaj paralize, živi ceo svoj život kao biljka... Nismo svi bili na okupu, mrzim kada na nju namerno ili slučajno zaborave. Falila je ona, deo mene, osoba koja me naučila, bez izgovorene i jedne reči, više nego iko ikada. Zaustavila sam suzu po ko zna koji put. I tome me je naučila. Brinite o ljudima sa posebnim potrebama, i oni su sreća na ovom svetu.
Imam siromašnog dečka...Ne može da mi priušti ljetovanje, kao mnogi momci svojim djevojkama, ne može da mi kupi prsten ili lančic za rodjendan, ne može da mi kupi buket, ni da me iznenadi nečim...Imam siromašnog decka, bogate duše...Život mi nikad nije bio ljepši!!!
Držim salon lepote već 6 godina.. Svake godine u isto vreme dolazi jedna bakica da se sređuje i tako sređena ide na grob svog muža jer im je tad godišnjica braka. :)
Pre 2 godine mi je dečko sa kojim sam živela rekao da je saznao da ga varam i da imam 24h da napustim njegov stan (ja njega nikad nisam prevarila), pokušavala sam da ga zaustavim da mu objasnim da to nije tačno, ali nije hteo ni da čuje, ni tada, niti bilo koji drugi put. Danas sam saznala da je on bio taj koji je imao drugu i da je hteo da me ostavi zbog nje, ali da nije znao kako, te mu je to bio najalakši način. Nova devojka je njega od samog početka varala. Šta ti je karma...
Zakasnila sam sat i po na dejt sa dečkom, a on me je i dalje čekao. Za to vreme sam mu konstantno slala poruke "Tu sam za par minuta". Bilo mi je strašno žao ali nisam uspevala da stignem zbog udesa na putu. I kad sam stigla dočekao me je sa osmehom. Obožavam ga.
Ruku na matematici podignem jedino kad profesor prebrojava kečeve.
Izgubila sam dečka pre 10 meseci. Umro je od Alchajmera i pred kraj nije nikoga prepoznavao niti je mogao da priča, ali kada smo se zadnji put videli, čvrsto mi je stegao ruku i pustio par suza. Mislim da je znao da se više nećemo videti.