Moja devojka je prije par dana napisala da misli da stalno nosim jedne bokserice. Ovde joj poručujem da imam više pari istih bokserica!
Najviše volim kad se suprug vrati s posla, stavi ruku na moj trbuh i prošapuće: ''Pa kako ste mi, cure moje''.
U braku sam 21god.. dvoje odrasle dece.. i opet posle toliko godina i svega što smo prošli, ja bih vrištala na sred ulice da svi čuju koliko volim svog muža i da ne mogu bez njega i da sam zaljubljena kao da imam 17 godina... :-))
Mrzim kad me drugovi kritikuju što dajem više od pola svoje plate roditeljima, pa ljudi moji nisu ni oni žalili na nas, ko nam je davao 12 j*benih godina, svaki j*beni dan za sendvič i sok u školi, pa i kad nismo radili nigde daju nam za cigare i kafu barem meni, i kako da im ne dajem platu svoju, ja da trošim u gluposti, i da dolazim doma uvek na gotovo jelo a da ne pridonesem, zato ne jedite gov*a ja više volim pomoći roditeljima da je njima lakše nego popit po kafanama pare.....takav je moj život i sve je dobro dok su starci živi.... Kajat ćete se kad tad....
Odrasla sam u jako siromašnoj porodici. Otac nikada nije imao posao a mama je čistila po kućama. Stan preko puta nas su prof.matematike sa svojom porodicom. Njegova kćer i ja smo se od malena igrale i družile, bila je jako odgojena i nikada mi nije ništa dobacila, čak se sećam dana kada bi svaki dan poslije škole svratila u trgovinu i meni i njoj kupila sladoled. Bila je jako kulturna i dobra devojčica. Kako smo odrastale bile smo nerazdvojne. Družila se ona i sa "uglednijim" ali na mene nikada nije zaboravila. Za večernje izlaske jedna haljina njoj jedna meni, delila je sve. Nije želela da ispaštam, bilo je i dana kada nisam imala šta da jedem, ali ona je bila tu da mi pomogne. Odselila se na studije u Beč a ja sam ostala u Beogradu. Taj period sam jako teško prebrodila. Vremenom smo izgubile kontakt... Udala sam se rodila 2 dece, zaposlena..živim u dobrim uslovima, pomažem svojim.. U žurbi danas slučajno udarim ženu ramenom okrenem se i pogledam je u oči sjećanja se vraćaju, suze idu, ostajemo nepomične.
Moram plaćati seks sa sopstvenom devojkom! Svaki put kad dođe, ja moram dati bratu pare da prošeta i kupi sebi nešto...
Da je mojoj devojci potrebna transplantacija srca, dao bih joj svoje. Toliko je volim...
Muško sam i ne volim da komentarišem ružne devojke, tipa vidi ovog groba i sl. kako već muškarci umeju. Uvek pomislim i ona je nečije dete.
Rano jutros otišla sam da izvadim ličnu kartu, dobila sam broj na kome piše da dođem u 11:30h... došla sam tad, ušla unutra, a za šalterom je sedeo prelep dečko i traži mi broj, a ja sva onako važna upitam: "Broj mobilnog?" Počeo je da mi se smeje, a zatim mi je rekao: "Ne, nego onaj što si dobila jutros kada si došla." Htela sam u zemlju da propadnem.
Moja baka je ostala bez muža sa 26 godina, sama sa troje djece. Ima 70 godina i dan danas nije skinula zaručnički prsten.