Prošle nedelje pripremali smo neko porodično slavlje. Haljina koju sam planirala da obučem, bila je tek oprana i sva mokra. Od nervoze sam se rasplakala. U tom trenutku, moja trogodišja sestra je otkopčala svoju haljinicu, svukla je i uz preslatki osmeh mi rekla: "Evo seko, obuci moju."
Skoro mi je otac moje djevojke, poslije jedne njene izjave, polusažaljivo rekao "kako li je trpiš majko mila".
Jedne noći moj devedesetogodišnji deda prosto bane u moju sobu i kaže ''Darko, sine, brzo zovi hitnu pomoć, nije mi dobro'' i padne. Ja se pogubim od straha, pa jedva okrenem broj hitne, pa dok probudim moje... a deda već prebledeo. Nekako ga povratim tako što sam mu prosuo po glavi celu čašu hladne vode, a deda krene da se znoji. Dođe hitna, doktor ga pregledao i kaže da mora brzo u bolnicu jer ima infarkt. Da l' je dedi laknulo što je došla hitna ili da se ne bi mi toliko sekirali, u sred gužve sa spremanjem i transportom on počeo da priča vic medicinskoj sestri. Smeje se ona, smeje se doktor, smejem se ja, smeje se i deda i tako je i umro. Hvala mu što je zadnju snagu iskoristio za smeh jer ću ga takvog pamtiti do kraja života.
Obožavam kada promuknem i onda imam onako j*bozovan glas.
Imam 22 godine i imam jaku želju da usvojim klinca koji trenira sa mnom u klubu. Mlađi je od mene desetak godina, bez oca i majke, živi sa bakom. Neverovatan talenat, odličan učenik i pre svega dobar dečak. Voleo bih da mogu da mu pružim da ima sve što sam i ja imao.
Tek sad shvatam koliki sam bila kreten od devojčice kad sam se po 24 h igrala sa barbikama, a svaki dan mi bar jedna barbika umre pa organizujem sahranu, svaka svadba se završi tako što mlada pobegne sa iste, jednom mi je čak ken bio oko 15 tak dana u komi.
Nekad uhvatim svoju četvorogodišnju ćerku kako gleda u mene po 3-4 minute i ja je pitam što me gleda, a ona uvijek kaže : Zato što si lijepa ili Zato što te volim. Ma najljepši osjećaj kad to čujem.
Ako mislite da vas roditelji ne vole, samo se setite da se ja zovem Vasiljka, a moja sestra Dragojla.
Juče sam slučajno srela tatu dok se vraćao sa posla. Pogledala sam ga onako iz daleka, i začudila se. Nisam mogla da verujem koliko je ostario, koliko se čovek iskrivio kako bi mami i meni pružio bolji život. Čovek ustaje svako jutro u 5h i vraća se kasno uveče kući. Bilo mi je mnogo teško kad sam ga videla onakvog. Međutim, kad sam mu prišla, nabacio je osmeh na lice i izljubio me je kao da me nije video sto godina. Zamalo da mi krenu suze, ali sam ga jako zagrlila i nastavismo zajedno do kuće, onako ruku pod ruku. Ne znam šta bih bez njega i mame.
Svaki dan kada idem na posao, zelim da mi djaci pobegnu sa casa.