Pre dva dana mi je pozlilo u gradskom prevozu u Beogradu, pala sam pred punim autobusom ljudi, povredila kolena i udarila glavom. Sećam trenutka kada je počelo da mi crni pred očima i trenutka kad sam čula jednu ženu koja je ponavljala "Podignite ženu udariće je vrata autobusa". U momentu kad su me podigli ja sam došla sebi, žena je insistirala da skinem kaput i masku da dođem do vazduha. Naišli smo na stajalište i ja sam izletela iz autobusa jer me je čekao taksi za povratak kući. Mislila sam da je to trajalo svega 30ak sekundi. Najcrnje od svega je što sam i juče morala da idem do Beograda, ovaj put naravno sa pratnjom i izmerila da je od trenutka kad sam se onesvestila do trenutka kad sam došla sebi prošlo minut ipo. Da li je realno da sam ja na podu ležala duže vreme bez da je iko pokušao da mi pomogne dok žena nije počela da viče. Ovim putem želim da joj se zahvalim. Strašno je kakvi smo ljudi postali, ja sam u četvrtom mesecu trudnoće i beba je hvala Bogu dobro.
Dobili smo prvo dete 2005 drugo 2008. Njegovo ponašanje stalno čudno, govorio mi godinama da ne želi zakonski brak jer papir nema značaj sve to nekako trpjela zbog djece a i voljela sam ga. 2021 život mi se okreće skroz jer saznajem da ima ćerku 2004 godište u drugom gradu ali ni sa tom ženom nije vjenčan. Njoj je prodavao priču da ide da radi u veći grad da bi im obezbjedio bolji život i dolazio jednom mjesečno dok njoj posle 17 godina to nije postalo sumljivo pa došla da ispita. Sada se oporavljam polako imam 49 godina i držim se zbog djece ali život dvije žene i troje djece namjerno upropastio jedan muškarac..
Mogu da shvatim da mladi parovi koji planiraju brak i djecu, nemaju svoj stan i auto. Ali, da neko planira brak i djecu a da nema minimalno 15 000€ usteđevine to ne mogu da shvatim. Pod tim mislim ukupno obe strane da imaju toliko.
Većina njih nemaju uopšte nikakve ušteđevine a ni primanja im nišu nešto bajna. To bi sve bilo okej da ne planiraju djecu.
I mene majka smara pa kad ćeš se udati, djeca, pa vidi od komšinice kćerku, ima 2 djece itd., što se ne ugledam na nju a onda ja njoj kažem..Pa toj kćerki od komšinice su roditelji kupili stan, auto, sve, nije radila, ona je putovala, izlazila, uživala i udala se u 23oj. A zašto se ti nisi ugledala na njene roditelje pa mi obezbijedila sve što i oni njoj? Kako? A ona se ljuti. Ne prigovaram, samo joj navodim primjer. Pa jbt nije brak igra, to je ozbiljna odluka.
Bivša je rođena i živjela je veći dio života u kući. Iako je iz (šireg) centra grada, kuća joj je nekako bila zaštićena od buke i glavnih saobraćajnica. Totalno je naviknuta na tišinu. Biti u nekom stanu, to joj je bučno, skoro nikakvu muziku ne podnosi, telefon joj zvoni poprilično tiho, ma sve što se tiče zvuka joj uglavnom smeta. Povrh svega toga je inače osoba koja je svadljiva i nema nešto puno strpljenja. Kad ste kraj nje, morate da se ponašate kao da hodate po jajima; Jedan pogrešan korak i haos.
Imao sam raznih veza, ali za ovu mi je toliko olakšanje što se završila. Nemojte kao ja trpjeti ni 1% više nego što apsolutno morate.
Da nije bilo moje bake, ja danas ne bih bila živa. Pored rodielja koji su videli samo stariju sestru, ja bih umrla od gladi i hladnoće da nije bilo bake. Spavala sam u hladnoj sobi, jela ono što sestra neće, nosila njene stare stvari. Sa 11 godina sam se poverila baki, koja me je odmah uzela kod sebe (naravno, roditelje nije bilo briga). Tek tada sam počela da živim pristojno, kao i sva druga deca. Bako, nikada neću moći da ti se odužim za sve što si uradila za mene. Volim te 🩷
Žena inače ne depilira intimnu regiju, a kako je počelo hladnije vreme, više ne uklanja ni dlake sa nogu, stomaka, pazuha. Sada je svuda već ozbiljno dlakava i to me neverovatno pali, voleo bih da je uvek tako.
Moja kćerka je oduvijek željela jedno naše zajedničko putovanje. Molila me 100 puta, rekla da će ona platit 2-3 dana, ali uvijek sam mislila ima vremena, potrošit će novce bezveze i slično. Preminula je u svojoj 27.godini, a ja, ja si mogu oprostiti sve, ali to prokleto putovanje nikad.
Sa jednim dečkom sam nekoliko mjeseci u vezi. I sad saznam da je on bio u braku to jest razvodi se, ali meni to nikad nije rekao. Znači sakrio mi je da je oženjen svejedno što je u procesu razvoda braka. Osjećam se užasno, u jednu ruku mi je toliko žao, jer taj momak nije imao manu. Bio je toliko perfektan i savršen prema meni. Razumijem sigurno njegov strah da se bojao činjenice da ne bih pristala biti s njim da znam da je već bio u braku, ali trebao je biti iskren od samog početka. A ja mislim da nemam snagu da oprostim ovakvo nešto, i žao mi je zbog toga! Ne znam hoću li se jednog dana pokajati zbog te odluke, jer ponavljam dečko je bio jedan od najboljih muških osoba prema meni u životu!
Moje društvo se polako ulazi u brakove, osniva porodice stižu i bebe, ali imam jednog ortaka koji je nepokolebljiv u stavu da on ne želi da bude otac jer ima bojazan da neće biti dobar u toj ulozi i ne želi da nekom nedužnom biću upropasti život. Ja sam ga oduvek bodrio i nagovarao da promeni svoj stav, ali kako ljudi u mom okruženju dobijaju decu i kako se njome bave pre svega, voleo bih zapravo da su neki od njih imali stav poput tog mog drugara, a njega više ni na šta ne nagovaram i zapravo poštujem odluku. Možda jeste kukavički ali je pošteno! I što jeste najvažnije neće se nikome u**ati u život.