Zajedno smo već 4 godine i 2 mj, nije prošao dan da mi nije rekao da me voli. Omogućio mi je sve i ostvario sve želje, prije godinu dana me i zaručio dijamantni prsten sa 14karatnim bjelim zlatom, iako ne zarađuje puno za njega je skupio uz posvetu "ni jedan od ovih dijamanata ne sjaji kao tvoje oči kada me pogledaš, zaslužila si puno više". Imam 20 godina s njime sam od 15 upravo sređujemo kuću u kojoj ćemo živjeti i ne mogu opisati koliko volim tog čovjeka i koliko mi znači u životu. Svaki puta kada ga pogledam ponovo se zaljubim, svako jutro se budim uz poljubac, te prve rječj koje čujem su "jutro ljubavi, kako si spavala" dok me već čeka kapućino kako bi ga mogli popiti zajedno. Šta da kažem nego da mi je bog poslao anđela. Osvojila sam lutriju, jednostavno imam najveće blago na svijetu <3
Devedesetih, kada je retko ko imao pare, dešavala mi se situacija kao detetu neugodna: odem kod nekih drugara i drugarica i ako imaju lepu i skupu igračku, a ja bih htela da se igram malo, njihovi roditelji bi mi uzimali i davali one bedne lomove od igračaka. To me je bolelo, jer nikad nisam nikom igračku slomila, vaspitana sam da čuvam tuđe ko da je oko. Moji roditelji nisu bili takvi! Možda nismo imali za skupe igračke, ali su ta deca jela i krofne i palačinke i kiflice iz kujne moje mame.
Toliko obožavam svoju sušilicu rublja da je ponekad pomazim!
Moj kum je bio jedan od najboljih frajera koje sam ikad video. Gde god da uđe okretali su se za njim i žene i muškarci. Visok, sportista sa vrhunskim telom, plus fakultetski obrazovan. Dobar smisao za humor. Human čovek koji je svima pomagao. Raskinuo je sa dugogodišnjom devojkom jer nisu mogli da imaju dece. Nakon toga, pošto je već pregazio 40tu smuva se sa jednom prosečnom ribom. Mislili smo to je prolazno. Međutim, ona ga savata na bebu. Posle dve trudnoće postala je medvedica od 150kg i on sad život provodi sa takvom ženom, a šetao je najbolje ribe i u zemlji i po inostranstvu. Ja mislim da je karma u pitanju, jer je ostavio kumu, koja je i dan danas prelepa, samo ne može da zatrudni. Jeste šteta da se njegovi geni ne prenesu, ali mogli su usvojiti. Očajan je sad. A nije tip osobe koja ostavlja porodicu.
Imam 33 godine i doživela sam tzv. "love bombing" od osobe dve godine starije. To je trajalo nekih pola godine, gde smo odlučili da imamo dete. Smatrala sam da imam dovoljno godina za porodicu, dobar posao, stan i sve ostale uslove, a uz to i 'dobrog partnera'. Ostala sam trudna nakon prvog pokušaja. Sve super do mog 4. meseca, odjednom se on menja, ispostavi se da je sve lagao. Nismo planirali da se venčamo, jer je on imao izgovore zašto je bolje da sačekamo sa venčanjem. Otišla sam iz njegovog stana i više se nikada nije javio. Više to ni ne želim, samo ne mogu da verujem na šta su sve ljudi spremni.
Moj muž je lažov. Čekao je da dobijemo dete pa da počne da koristi neke supstance. Ja sam prošla depresiju, razbolela sam se, sama sa detetom itd, al pazi sad....njegovo opravdanje za sve je kako je eto deprimiran, zbog moje bolesti i tralala. A da, i znate, kaže eto ja sam kreten, pogrešio sam (i nastavlja jadan da eto greši, jer-deprimiran je) on deprimiran....ako mene pitate, nakon svega što sam prošla i što i dalje prolazim sama sa napornim detetom, njemu ne treba antidepresiv nego dobre batine i razvod.
Kad sam bila mala željela sam da naučim da sviram klavir. Budući da to nije bila opcija, jer je to koštalo, sjećam se da sam kako bih vježbala položaj ruku, isjekla komad papira na kome sam nacrtala klavir. Skupljala sam novac koji su mi davali za školu kako bih platila časove, a profesorica mi je dozvoljavala da ponekad vježbam u školi.
Sada sam odrasla i kupila sam sebi pravi klavir. Toliko sam bila sretna i ushićena da sam jedva dočekala da mi ga dovezu.
Rekla sam maloj sebi ‘Toliko si se trudila i radila da budemo ovdje gdje smo sada, ne zaslužuješ samo klavir, zaslužuješ cijeli orkestar’.
Vjerujte mi da odavno nisam bila toliko sretna za nešto što sam si priuštila.
Fakultetski sam obrazovana, pobožna i tradicionalna devojka. Oblačim se dro*ljasto da bih oterala sve površne muškarce. Samo onaj koji bude pokazao da ima mozga tako što će dobro da istraži sve moje prave kvalitete i shvati koliko sam odlična za brak, ima šanse da postane moj izabranik.
Bila sam single tetka godinama… tetka koja je uvek spremna da utrči, da ispuni sve želje, kupuje, izvodi, zabavlja… tetka za primer al nikako teču da nađe. Pre par meseci zove me sestra moli da pokupim sestričinu sa treninga. Naravno, nikakav problem. Odem tamo, zovem sestričinu, ona se ne javlja. Posle 15ak minuta krenem u salu jer mi je čudno što je nema. Ulazim, ona sedi sama sa nekim čovekom, i kad me je spazila uz osmeh od uva do uva izgovara “evo je konačno, treneru ovo je moja tetka”. Pocrvenim, pobesnim, malo je falilo da pobegnem… iskuliram nekako i upoznam se sa čovekom. Naljutim se najstrašnije, dva meseca sam sa sestričinom jedva progovarala… i evo sutra idem sa čovekom na kafu… ipak… tetka popustila...